IVAN VRANEŠ: “Nema veće časti nego igrati za svoju zemlju, dat ćemo sve za plasman na Olimpijske igre”

Ivan Vraneš jedini je zadarski košarkaš koji će sutra s hrvatskom reprezentacijom započeti pripreme za olimpijski kvalifikacijski turnir, koji je na rasporedu od 2. do 7. srpnja u Grčkoj. Iza njega najbolja je sezona u karijeri, a pred njim izazov života – pokušaj plasmana na Olimpijske igre. Stoga otkad se vratio iz Litve za Ivana odmora praktički i nije bilo.

– Po dolasku u Zadar uzeo sam dva dana da se malo posložim i raspremim i zatim smo odmah krenuli. Ujutro košarka s Arijanom Komazecom u Jazinama pa onda kondicija s Jurom Šangom na Višnjiku. To je ritam koji imam već dosta godina i puno mi znači – priča nam Ivan nakon završetka jednog treninga u Jazinama.

Kada smo dogovarali intervju, izrazio je želju da to bude upravo u tu, u Hramu košarke.

– Iz dva razloga. Jedan je onaj emotivni, jer sam tu od malih nogu i mnoge su uspomene vezane za ovu dvoranu, a drugi čisto praktični, jer otkako sam se vratio u Zadar ovdje provodim najviše vremena. Skoro više nego kući, ha-ha.

Doista, ima nešto u tim Jazinama, što se riječima ne može opisati. A još kada vas trenira košarkaška ikona kao što je Arijan Komazec.

– Dugo godina već radim s Arijem i kroz taj odnos i rad sam dosta napredovao i kao čovjek i kao sportaš. I on i Jure, s kojim sam još i duže, usadili su mi neke sportske vrijednosti kojih se držim i mislim da se to najbolje vidi na terenu.

I vidi se, jer iz sezone u sezonu Ivan je sve bolji. Prošla u dresu Juventusa bila mu je individualno najbolja u karijeri. U prosjeku je imao 15 poena, šest skokova i 1,6 asistencija po susretu.

– Moram priznati da je sezona bila dosta duga i naporna, jer smo igrali na tri fronta i bilo je zaista puno utakmica. Trener nam je bio Oliver Kostić, mogu reći tvrda, Pešićeva škola i od njega sam puno naučio. Prolazili smo i teška i zaista odlična razdoblja, ali na kraju se sve isplatilo. Napredovao sam u svakom pogledu i mislim da je to najvažnije.

Juventus je prvenstvo Litve završio na četvrtom mjestu, a polufinale doigravanja izmaklo mu je za jednu loptu.

– Imali smo prednost domaćeg terena u četvrtfinalu protiv Eurokup momčadi Lietkabelisa, ali smo prvu doma izgubili, da bi onda u gostima izjednačili na 1:1. U majstorici na domaćem terenu smo izgubili u produžetku nesretnim košem tri sekunde prije kraja. Ostaje žal za time, jer bi bilo sjajno igrati polufinale sa Žalgirisom, ali kada podvučemo crtu, moramo biti zadovoljni. Klub je postavio odlične temelje za sljedeću sezonu u kojoj želi igrati i FIBA Ligu prvaka.

Opće je poznato da je košarka u Litvi sport broj jedan. I iz te perspektive, Ivan je uživao.

– Liga je zaista puno napredovala posljednjih godina. Osim najvećeg dvojca Žalgirisa i Rytasa, još je niz odličnih klubova koji igraju i europska natjecanja. Dvorane su pune, nigdje nije lako igrati, liga je medijski odlično popraćena i mogu reći da sam, što se košarke tiče, zaista uživao.

Igre 28-godišnjeg Zadranina nisu prošle nezapaženo ni u Hrvatskoj. Stigao je poziv pa onda i seniorski debi za seniorsku reprezentaciju. U veljači je odigrao dvije utakmice kvalifikacija za Europsko prvenstvo i odlično iskoristio svoju priliku.

– Nema ljepšeg osjećaja i veće časti u sportu nego igrati za svoju zemlju, jer time predstavljaš cijelu Hrvatsku pa onda i svoj grad, svoju školu košarke, obitelj, prijatelje… To je drugačiji tip utakmica od onih u klubu, jer igraš iz čiste ljubavi prema dresu i prema domovini. Taj osjećaj ponosa neću nikad zaboraviti, a nadam se i vjerujem da ću ga imati priliku još dosta puta osjetiti.

Gotovo devet godina prošlo je otkako je Vraneš bio dio U-19 reprezentacije Hrvatske, koja je na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj osvojila srebrno odličje, izgubivši u finalu od SAD-a tek nakon produžetka. Na sportskom i životnom putu u međuvremenu su mu se našle mnoge prepreke i zaobilaznice, ali do seniorskog dresa je ipak došao. Je li bilo dvojbi?

– Iskreno, mislim da što se tiče talenta i košarkaške kvalitete to nikad nije bilo upitno, ali ponekad se u životu ne odvija sve onako kako bismo htjeli. Mislim da je najvažnije uvijek ostati predan radu i čist pred sobom. Takav pristup me doveo do ovoga gdje sam danas i tako ću nastaviti dokle god budem igrao. A za Hrvatsku ću uvijek biti tu.

Okupljanje je zakazano za sutra u Opatiji, a cilj je samo jedan – plasman na Olimpijske igre. Gotovo je sigurno da će Hrvatska za plasman u Pariz morati pobijediti Sloveniju i domaćina kvalifikacijskog turnira Grčku.

– Uvijek je cilj pobjeda, a pogotovo kada ona znači plasman na Olimpijske igre. Za mene je to vrh sporta i siguran sam da ćemo svi u reprezentaciji dati sve od sebe da ga ostvarimo. Idemo korak po korak. Sada je najvažnije da odradimo dobre prirpeme, kroz koje ćemo odigrati i nekoliko utakmica i spremni dočekamo prvu utakmicu sa Slovenijom 2.7. Turnir je strašno jak, Grci će sigurno imati i paklenu atmosferu u Pireju, ali nešto će se sigurno pitati i nas. Najvažnije je da svi ostanemo zdravi i onda vjerujem da je sve moguće.

Ako itko može dati dobar savjet vezan za Grčku, atmosferu i Olimpijske igre, onda je to Arijan Komazec.

– Često pričamo o njegovim iskustvima kroz zaista bogatu karijeru. Barcelona 1992. mu je sigurno na vrhu, jer igrati tada za Hrvatsku, prvi put na Olimpijskim igrama i doći do finala protiv Dream Teama, to je jednostavno vrh košarke. Lijepo je čuti ta iskustva i Ari uvijek ima korisnih savjeta, a na meni je da ih pokušam sprovesti u djelo na terenu.

Sigurno nije trenutak za priču o tome, ali s obzirom da je ugovor s Juventusom istekao, red je pitati o klupskoj budućnosti i planovima.

– Nisam produljio ugovor s Juventusom, jer su se pojavile neke puno bolje opcije južnije. Pritom ne mislim na dezinformacije koje se ovih dana pojavljuju u javnosti da pregovaram sa Splitom, jer to nema veze s istinom. U kontaktu sam sa dva kluba, konkretno u Italiji i Španjolskoj i cilj mi je ići prema tome. Ali nema žurbe, fokus mi je prvo se izboriti za poziciju, ulogu i minute u reprezentaciji pa ćemo razmišljati dalje.

Zadar je, naravno, uvijek u srcu. Otkrio je to i Litavcima. Tko zna, jednoga dana…

– Prije svega, želim čestitati svima u klubu na obrani naslova prvaka Hrvatske, osvajanju Krešinoga kupa i općenito uspješnoj sezoni. Želim im da nastave u tom smjeru. Kad god mi obveze dopuste, pratim svaku utakmicu, navijam za svoj klub i veselim se svakom uspjehu. Što će donijeti budućnost, vidjet ćemo. Zadar je moja najveća ljubav i nadam se da ću se jednoga dana vratiti i dobiti priliku ostvariti onaj svoj dječački san – za kraj će Vraneš.