ODLAZAK NAKON 13 GODINA Rajko Vidaković se emotivnim pismom oprostio od Košarkaškog kluba Zadar

Nakon 13 godina rada Rajko Vidaković odlazi iz Košarkaškog kluba Zadar. Karijeru će nastaviti u Dubrovniku, točnije u ŽKK Ragusa, a KK Zadar definitivno ostaje bez jednoga od svojih najboljih stručnjaka, ali i ljudi. Od kluba se Rajko oprašta iskrenim i emotivnim pismom na portalu Sport023 kojega prenosimo u cijelosti.

“Nakon 13 godina rada u klubu, potpisao sam raskid ugovora sa KK Zadar. Moram priznati da odlazim iz kluba sa sjetom, ali i s prekrasnim uspomenama, jer sam tu ostavio lijepe godine. Mnogo mladih života mi je bilo povjereno i nadam se da sam im pružio barem dio sreće koliko su oni pružili meni svojim radom i poštenim pristupom prema sportu.

Bilo bi nepošteno reći da odlazim isključivo radi ove sezone. U klubu već dugo vlada nered i zasitio sam se negativnosti kojoj nisam vidio kraja. Nadam se da se varam i da će jednom ovaj klub opet ugledati svjetlije dane. Problem nije bio samo financijske prirode, iako je i to bio veliki faktor budući da čovjek mora živjeti, ali uvelike i osjećaj da u klubu ne postoji kriterij za vrednovanje nečijeg rada. Mogao sam raditi najgore ili najbolje na svijetu, bilo bi mi isto.

Nakon što sam 2014. godine preuzeo seniorsku momčad u jednoj od najgorih sezona u klupskoj povijesti i uspio ispuniti zacrtane ciljeve, u najmanju ruku sam, kao domaći trener i dijete kluba, očekivao još jednu priliku tijekom svih ovih godina. Međutim, ne samo da su se vrtili mnogi treneri, od kojih većina sa strane, već me se stalno “spuštalo” od juniora preko kadeta pa do predkadeta, gdje su me držali posljednjih 5 sezona.

Moja pogreška je bila što nisam ranije otišao i potražio priliku drugdje, ali to je bilo zato jer sam se pronašao i u radu sa mladima te uživao odgajati nove generacije. Jesam li pomogao i nekome da se razvije u vrhunskog košarkaša, to će se tek vidjeti, jer godišta koja sam imao duže od jedne sezone tek sada nadolaze. Dakle igrači kao što su Karamarko, Ružić, Perković, Zagoršak, Lukić, Mirčeta, Torbarina, Josipović, Bičić, Bilokapić, Grbin, Brajković i još mnogi drugi.

Smatram da je profesor Slavko Trninić bio u pravu kada je rekao da trener mora pratiti generaciju, jer tek onda može utjecati na nju znatno. Inače smo s njima samo devet mjeseci (od ljeta do ljeta), što je premalo za ostaviti dublji trag, što je meni bio slučaj sa generacijama 99′ i 00′. Ako se ne prati generacija, onda vaš rad dogodine može iskoristiti i netko drugi, a klub nikada ne zna koji je trener kako radio na stvaranju igrača, već isključivo kakav je rezultat postigao u tekućoj sezoni, što je u omladinskom pogonu manje bitno.

Odlazim u ŽKK Ragusa, aktualnog dvostrukog prvaka države i sudionika FIBA Eurocupa, gdje su prepoznali moj rad i gdje ću biti zadužen za rad s najtalentiranijim mladim igračicama u državi te asistirati u radu treneru prve ekipe.

Nadam se da ovo nije zbogom mom najdražem klubu i volio bi se jednom, kada se stvore uvjeti, vratiti u zdravi Zadar.

Još jednom želim naglasiti da ono najbolje što ovaj grad posjeduje nisu Sv. Donat, KK Zadar ili Morske orgulje, već njegova djeca. Oni su još neiskvareni i samo brigom i ulaganjem u njih ovaj grad se može oporaviti od problema u koje je upao. Oni su posljednji na kojima treba štediti.

Na kraju, posebno se želim zahvaliti gospodinu Tončiju Jeraku i Alenu Zdriliću, koji su mi dali priliku da radim u Školi košarke Zadar te Branku Skroči i Anti Matuloviću, koji su mi dali priliku u seniorskoj momčadi KK Zadar. Poseban pozdrav svim mojim dugogodišnjim kolegama i suradnicima i svim mojim bivšim igračima. Igraj Zadre volim te!”