JAKOV VLADOVIĆ ZAVRŠIO KARIJERU “Igranje za Zadar ne može se usporediti ni sa čime”

Jakov Vladović, jedan od najtrofejnijih igrača u povijesti Košarkaškog kluba Zadar, odlučio je završiti profesionalnu igračku karijeru. Vijest je to koja u zadarskoj sportskoj javnosti nipošto ne smije proći “samo tako”. Jer riječ je o čovjeku koji je sa Zadrom osvojio čak šest trofeja: Goodyear ligu 2003., prvenstvo Hrvatske 2005. te četiri Kupa Krešimira Ćosića, 2003., 2005., 2006. i 2007.

Sa 38 godina “na leđima” ovaj maestralni razigravač, koji ima i jednu reprezentativnu medalju (zlato s Mediteranskih igara 2009.), oprostio se od aktivnog igranja, odigravši posljednju sezonu u dresu Sonik Puntamike. Završilo je tamo gdje je sve i krenulo – u legedarnim Jazinama.

– Mislim da je dvadesetak godina profesionalne košarke bilo sasvim dovoljno. Imam 38 godina i vrijeme je da se okrenem nekim drugim stvarima – kaže Jakov, koji ostaje u košarkaškim vodama te će sljedeće sezone biti u ulozi pomoćnog trenera Puntamičana.

– Predsjednik kluba Mirko Jošić iznio mi je svoje planove za nadolazeću sezonu, moja želja bila je da ostanem u košarci i mislim da je prirodan slijed događaja da se priključim stručnom stožeru. Pokušat ću pa ćemo vidjeti kako će mi ići trenerski posao.

Nije Vladović osvajao trofeje samo sa Zadrom. Kup Krešimira Ćosića osvojio je i sa Zagrebom, sa Širokim dvostruku krunu u BiH, a s Krkom prvenstvo i Superkup Slovenije. Igrao je i u ruskom Lokomotiv Kubanu, Union Olimpiji, Lietkabelisu, Jazinama, Hermesu, Cedeviti i Šibenki.

– Kada podvučem crtu, zadovoljan sam svojom karijerom. Možda je moglo biti i bolje, ali u konačnici ipak mogu reći da sam nešto napravio i nešto ostavio iza sebe. Bilo je ok, ne mogu se žaliti – skromno će Jakov.

Naravno, ono po čemu će ostati najviše upamćen su trofeji u dresu matičnoga kluba i kapetanska vrpca koju je s ponosom nosio.

– Igranje za Zadar ne može se usporediti ni sa čime. To je poseban osjećaj. Proveo sam tu dosta godina, mislim da sam ostavio neki trag i to je ono na što sam posebno ponosan. Biti jedan od najtrofejnijih igrača u klubu tako bogate tradicije velika je čast.

Jedan se trofej, dakako, posebno ističe.

– Prvenstvo Hrvatske 2005. mi je najdraži trofej u karijeri. Naravno, tu je i ABA liga 2003., ali te 2005. sam puno više sudjelovao, a i vratili smo prvenstvo u Zadar nakon dugih 19 godina. Te emocije i kasnije slavlje u Jazinama i po cijelom gradu su nešto nezaboravno.

I poveznica sa zadarskim navijačima je uvijek bila posebna.

– Trudio sam se uvijek maksimalno davati sve od sebe za naš klub. Drago mi je da sam imao njihovu podršku i hvala im na tome.

I na kraju, ali nipošto manje važno, dapače, Jakov će posebno istaknuti i zahvaliti onim ljudima koji su usmjerili njegov košarkaški put – svoje trenere.

– Sve je počelo sa Zoranom Veselinovićem pa se nastavilo s Umbertom Piasevolijem i Učom Pulanićem te Petrom Popovićem. U seniorskoj košarci prvi mi je priliku dao Danijel Jusup i to se ne zaboravlja. Također, istaknuo bih i odličnu suradnju s Ivanom Velićem. Hvala svima koje možda i nisam spomenuo, ali su utkali svoj dio u moju karijeru – zaključio je Vladović u razgovoru za HRT Radio Zadar.