Nedostaje mi.

Za razliku od moje mnogolike rodbine, ja zbilja volim svoj posao. Gledajte, tenisku lopticu šamaraju reketom, omanju stolnjaču mrcvare zveketom, onu priprostu ragbijašku nedolično tlače, dok odbojkašku smečiraju koliko se da i jače. Onda je pomaze na kratko tik prije serve, potom opet u mlinac…

Nogometna? Hmm, jeste, sve je to glamurozno te s bogatom tradicijom, ali osobno nisam obožavateljica toga da me se šuta nogom u rit svake četiri sekunde – bestijalno, ritualno. Ne, mene se prvenstveno gladi, kada me negdje i šalju, to se čini odmjereno te pažljivo. U velikim trenutcima, mali i bojažljivo! A ispraćaj? Isprate me poput kraljice, bilo iz reketa, ili s trice. Doduše, uvijek se nađe neki neotesanac ovećeg odraza, ali ajde – kome je sve savršeno?

Ja sam košarkaška lopta, generalno gledajući, a što se intimnog tiče… Plemenita sam predstavnica zadarske basketaške krvi – i ovo je moja priča.

U Zadru sam od 1929., nadživjela fašiste i nadskakala bombe… Takozvane „savezničke“. Djetinjstvo sam dala u skromna igrališta, dječja okupljališta, drame prizorišta! Zajedno smo se učili životu. Znam da brojni ljudi na mladost gledaju kao na doba svoje slave, ali ako smijem realno, pritom često dave. Baš zato se ja nikada ne driblam sve do isteka napada! Za manje od osam sekundi, prijeđem po’ terena. Jednostavno nisam od osvrtanja. Zbog nostalgije te poštovanja i imam posla s ljudinama: Muzej zadarske košarke

Znate cijeniti prave stvari…

Svoje najčuvenije dane čuvam zakopane, ne zato što zaboravljam naslove, Krešu i ekipu, nego jer je moje da djelujem i stvaram u hipu. To je narav moje vrste! Tu sam da neprestance nadahnjujem prste. Persona mi je od trenutka, nerijetko sam, kažu, dupla! Jedan čas me kradu, drugi ulijećem iz kutka… Svi koji me znaju, kazat će vam isto; mada hirolikog karaktera, otvorenih ruku primam svakog novog aktera. Ovisnica o razvijanju povijesti, nema mi druge do li živjeti u vječnoj sadašnjosti.

A ona je sljedeća: vraćam se u biznis, nije mi do proljeća! Poslije puno muke i jednako previranja, opet će pod košem doći do nerviranja. Eto finog razloga, u korist distanciranja. Nego ajmo mi na prozu, malo sam se zanijela. Kad se dogodi u igri, kažu da sam nošena! Od morbidnijih sudaca i „mrtvom“ budem proglašena! Prestajem, obećajem… Dakle, od četvrtka 2.7. do nedjelje 8.8. u Zadru se ponovno igra košarka. Još se koplja lome oko količine litara, kako dezinficijensa tako i limenki piva. Ne brinite, misli se o svemu. Maske i rukavice nisu uobičajen prilog uz Ikićeve pljeskavice, ali kvalitetna organizacija je na korist Ljetne lige te zdravlja naših starijih, odgajatelja – veterana spike.

Kao i prošle godine, svi ovoljetni poeni rezultat su htijenja i napora entuzijastične nekolicine – predstavnika KK Diadora Zadar te članova udruge Evala. Kao i prošle godine, svaka utakmica bez tehničke pogreške osigurat će donaciju za potrebite. Kako zasad stvari stoje, Mornarica me neće vidjeti, ali evo najiskrenije: Višnjik će poslužiti! Zašto? Pa eto zato što široka slika nalaže da ja, kao lopta, iz već spomenutih pobuda – svoju pozornost poklanjam pozitivi i proaktivnosti. Tako se dobivaju partije, zaintrigira dijete, uspostave dobre navike.

Izbjegnu ulice.

Iste ruke koje će za vikend puniti mrežice, danas mijenjaju sjedala, farbaju teren, obnavljaju tribine. Gospodi koja me ne žele vidjeti, želim samo reći – neću se ispumpati! I dok vrle mažoretkinje uvježbavaju posljednje korake svoje raskošne koreografije, upućujem vam poziv: u Zadru je košarka više od igre, inzistiram(o) – doletite! Bit će 16 ekipa u četiri moćne skupine, za dječicu slushieji… Trole mulja kupine! Prokleta bila, ne mogu bez rime.

Svi koji budete imali pametnijeg posla, ispratite podcaste.

Lens MVP, ovdje prvo doznaste!

Ligaški raspored pronađi na: Zadarska ljetna liga

Za fotku nahvali: Toni Opačić

RaSikk Wallace