ČUDESNA PRIČA ANDREJA GAĆINE Od početaka u podrumu za vrijeme rata do Europskog prvenstva u svom Zadru

Jednom kada završi svoju sportsku karijeru – a premda je ušao u 40. godinu života to mu još nije u planu – Andrej Gaćina imat će o čemu pričati mlađim generacijama. Od nastupa na pet (za sada) Olimpijskih igara, preko europskog ekipnog srebra s hrvatskom reprezentacijom 2007. i naslova europskog prvaka u parovima 2011. pa do niza drugih vrhunskih rezultata, što na raznim pojedinačnim turnirima, što s klubovima.

Ali uz čitavo to ogromno iskustvo na najvećim svjetskim pozornicama, nema sumnje da će osjećaj kojega će imati sutra, kada prvi put iziđe za stol u Dvorani Krešimir Ćosić na Europskom ekipnom prvenstvu u svom Zadru, biti poseban, možda i najposebniji ikada.

– Za mene je ovo zaista ostvarenje dječačkog sna. Da mi je netko, kada sam ulazio u svijet stolnog tenisa, rekao da ću s 39 godina igrati Europsko prvenstvo u Zadru, sigurno mu ne bih vjerovao – na prvu će Andrej.

Rodni grad Andrej je napustio relativno rano, ali uvijek mu se rado vraća, a uspomene iz djetinjstva ne zaboravlja.

– Uživam tu otkako sam došao i radi lijepog vremena i radi svih uspomena koje me vežu za Zadar i vrijeme odrastanja. Tu sam živio do 12. godine, a kasnije sam se, radi stolnog tenisa, otisnuo u Zagreb pa dalje prošao praktički cijelu Europu.

Iz današnje perspektive, kada u velebnom i za ovu priliku spektakularno uređenom Višnjiku čeka dvoboje s ponajboljim igračima Europe, Andrejevi sportski počeci djeluju kao iz bajke.

– Počeo sam u podrumu, za vrijeme Domovinskog rata, na stolu kojega je tata napravio iz nekakvih šperploča. Sjećam se kako smo brat i ja krenuli s nekim običnim reketima koje smo tada imali.

A stolni tenis zapravo i nije bio prvi sport kojega je Andrej trenirao.

– Krenuo sam s nogometom, kojega sam trenirao oko šest mjeseci, negdje do akcije Maslenica. No, kako je rat bio u punom jeku, tata je odlučio da ipak odem negdje, gdje je malo zaklonjenije i tako sam prešao na stolni tenis. I eto, tu sam i dan danas, a kada će biti kraj, ne znam, još se ne nazire.

Posebne priče krije i kvart u kojemu je Andrej odrastao, zadarska Voštarnica.

– Zoran Primorac je živio u neboderu udaljenom možda sto metara od mene. Bilo je tu još sportaša, primjerice, u ulazu do mene živio je Hrvoje Ćustić. Sjećam se da sam igrao s njim nogomet dok smo bili mali, čak i nekih nepodopština koje smo radili. Bila su to teška vremena, ali za nas djecu i lijepa.

S 86. mjestom na svjetskoj rang ljestvici Andrej je danas nominalno drugi hrvatski reket, a najviše plasiran bio je 18. u veljači 2016. U borbu za novu europsku medalju kreće sa suigračima Tomislavom Pucarom, Franom Tomislavom Kojićem, Filipom Zeljkom te Ivorom Banom, a pod vodstvom izbornika Nevena Karkovića.

– U našem sportu doista je teško bilo što predvidjeti. Mislim da je najvažnije da mi kao momčad budemo maksimalno koncentrirani samo na prvi sljedeći meč i to je to. Dakle, sada nam je fokus na Moldaviji pa na Austriji i tako dalje. Svatko od nas ima svoje obveze unutar reprezentacije i treba ih odraditi najbolje što može pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – zaključio je Gaćina.

Susret prvog kola skupine G Hrvatska protiv Moldavije igra sutra (nedjelja) od 16 sati, a drugo kolo protiv Austrije na rasporedu je u ponedjeljak od 19 sati.

Ulaznice za stolnoteniski spektakl u Dvorani Krešimir Ćosić možete nabaviti OVDJE.

Sve vijesti na temu Europskog ekipnog stolnoteniskog prvenstva u Zadru PRONAĐITE OVDJE.