KOŠARKA I NOGOMET NA PREKRETNICI Ovo su ključna pitanja na koja Grad(onačelnik) mora pronaći odgovore

O stanju u zadarskom sportu na ovom je portalu napisano već podosta redaka. No, kada je riječ o tako “vrućoj” temi, mogli bismo reći – nikad dosta. Naročito kada su u pitanju dva najpopularnija sporta, onaj na lokalnoj razini – košarka i onaj na globalnoj – nogomet. I baš su ovih dana posebno uzavrele strasti i “pod obručima” i “među vratnicama”.

Toliko da je Šime Erlić, novi gradonačelnik Grada Zadra, već u prvom mjesecu mandata reagirao i prema Nadzornom odboru KK Zadar u slučaju sukoba Kabić – Jusup i odradio sastanak s navijačima koji su nezadovoljni stanjem u zadarskom nogometu. I baš je u Erlićevim rukama izuzetna prilika, ali prije svega odgovornost da odredi kako će se Grad u njegovom (prvom) mandatu odnositi prema klubovima za koje izdvaja najveća proračunska sredstva, a onda i prema zadarskom sportu u cjelini.

Košarka

Činjenica: Grad Zadar je, zajedno s gradskim tvrtkama, vlasnik preko 84% dionica Košarkaškog kluba Zadar s.d.d. I kao takav je odgovoran, ne samo za njegovo većinsko financiranje, nego i za upravljanje istim. Od toga ne može niti smije pobjeći. U tom kontekstu često se mogla i još uvijek može čuti ona da “politiku treba maknuti iz kluba”. Ali kada je o toj frazi riječ, treba jasno razlučiti dvije teze.

Politiku treba “maknuti iz kluba” u smislu da se funkcije i pozicije u klubu na svima razinama ne smiju dijeliti političkim vezama i poznanstvima te ovisiti prvenstveno o stranačkoj pripadnosti, što je godinama bio slučaj. No, to ne znači da Grad treba “dići ruke” od upravljanja klubom po principu “neka u Nadzorni odbor uđe tko želi pa da vidimo što će napraviti”. Dokle god je Grad većinski vlasnik kluba, a nema naznake da će se to uskoro promijeniti, ima obvezu upravljati klubom, odnosno potruditi se da model upravljanja njime bude najbolji mogući.

I tu dolazimo do ključnih pitanja za novog gradonačelnika:

Koliko bi Grad Zadar, sukladno vlasničkom udjelu, trebao imati članova Nadzornog odbora od ukupno devet?

I nadasve, na koji ih način namjerava birati, odnosno koji će biti kriteriji njihova odabira?

Ako idemo čistom logikom stvari, odnosno gledajući vlasnički udio, Grad bi morao imenovati barem šestoricu članova NO-a, dok bi po jedan član mogao/morao doći iz redova manjih dioničara (uvijek je otvoreno pitanje želje za sudjelovanjem Tankerske plovidbe, koja ima gotovo 11% dionica) te navijača i veterana kluba. Eventualno bi se tu mogao uključiti još i predstavnik nekog većeg i dugoročnog sponzora, ali većina svakako ostaje na Gradu. Na koji način će Grad imenovati svoje predstavnike u NO-u, pitanje je za dobru raspravu, no određeni kriteriji bi morali biti postavljeni. I to je zadaća nove gradske vlasti.

Taj Nadzorni odbor dalje mora djelovati u skladu s ovlastima koje su propisane Statutom. A jedna od ključnih zadaća, osim one da nadzire poslove Društva, što mu i samo ime govori, jest odabir Uprave, tj. direktora kluba. Taj se proces provodi putem javnog natječaja, odnosno kasnije analize kandidata, individualnih razgovora i odabira onoga koga NO smatra najprikladnijim za tu funkciju. I tu posao NO-a što se tiče operative završava, osim u onom dijelu u kojem članovi eventualno mogu volonterski pomoći u određenim segmentima.

Uprava, odnosno direktor, dalje ima zadaću kreiranja organizacijske strukture koju smatra optimalnom za vođenje kluba, odnosno provođenje plana i programa kojega je prezentirao NO-u. U nekim slučajevima, poput izbora ili smjene sportskog direktora, za to mu je, prema Statutu, potrebna i suglasnost NO-a, ali NO definitivno nije taj koji bi trebao donositi takvu odluku koja se izravno tiče sportske politike kluba. Direktor mora imati autonomiju i slobodu u radu, a NO je tu da nadzire cijeli proces i u konačnici procijeni ide li klub u pravom smjeru i na temelju toga u datom trenutku nastavi ili prekine suradnju s direktorom.

Kada se tako organizacijski ustroje stvari i svatko bude odgovoran za svoj dio posla i Gradu Zadru će, kao većinskom vlasniku, ali i cjelokupnoj zainteresiranoj javnosti, biti lakše pratiti rad kluba. Svakako, hijerarhija i organizacija se moraju znati i poštivati, jer u protivnom se riskira dolazak u situaciju gdje, u slučaju da nešto ne ide u željenom smjeru, ponovno nitko ni za što ne odgovara.

To je jedini način da se izbjegnu slučajevi gdje će se članovi NO-a izravno uplitati u sportsku politiku i istupati u javnost kad i kako ih je volja ili će trener o svom statusu izravno komunicirati s gradonačelnikom, a prefiks v.d. ispred glavne i odgovorne osobe kluba stajati dulje od onoga što bi trebao i sl. Na koncu, ni kontinuirane promjene unutar samog NO-a, čemu svjedočimo već godinama, ne idu u prilog stabilnosti organizacije.

Nogomet

Kada je nogomet u pitanju, priča je dijametralno suprotna jer, za razliku od KK Zadar, koji djeluje kao sportsko dioničko društvo, nogometni klub, kojega je Grad odabrao kao onoga u kojega će uložiti najveća proračunska sredstva, a to je trenutačno HNK Zadar, djeluje kao Udruga građana.

Toj Udruzi, koja je u tajnosti osnovana krajem 2019. godine, dok je još postojao NK Zadar s.d.d., Grad Zadar godišnje isplaćuje nemalih 300.000 eura za rad škole nogometa. S druge strane, klubom na temelju nekakvog ugovora upravljaju izvjesni Australci, no cijela je priča, baš kako je to bilo od prvog dana osnivanja kluba, obavijena velom tajne i javnosti ostavlja mnoge upitnike.

A to nipošto ne bi smio biti slučaj s klubom za kojega Grad izdvaja tolika sredstva. Usporedbe radi, u godini kada je posljednji put igrao drugi rang hrvatskog nogometa, tadašnji NK Zadar od Grada je dobio neto 1.000.000 kuna za djelovanje cijeloga kluba. Stoga se i u ovom slučaju nameće nekoliko logičkih pitanja na koja gradonačelnik mora pronaći odgovore.

Koji je plan Grada Zadra s nogometom općenito? Želi li uopće imati profesionalan klub i ako želi na koji način?

Ako će klub biti udruga građana, što danas jest, kako će se birati tijela te Udruge, kako će se financirati i koji će joj biti ciljevi? Ako će se ići prema toliko spominjanom preoblikovanju: Kada, kako i s kim?

Ako će, pak, ostati trenutačna situacija, gdje privatnik valjda brine o seniorskom pogonu, a Grad o omladinskom, uz more drugih upitnika, opet je ključno pitanje:

Na koji će način taj odnos biti uređen? Tko će birati strukturu omladinskog pogona kojega financira Grad? Kako će se koordinirati protok mladih igrača prema prvoj momčadi kojom upravlja privatnik i u konačnici kako će se dijeliti sredstva od budućih naknada za razvoj i transfera?

Zaključno, i u košarkaškom i u nogometnom pa i u slučaju drugih sportova, koliko god situacija ponekad djeluje kompleksno i komplicirano, u suštini je poprilično jednostavna. Grad Zadar je taj koji mora postaviti ciljeve, odnosno odlučiti što želi od pojedinog kluba (sporta) i kojim modelom upravljanja i financiranja to planira postići. Nakon toga je ključno posložiti upravljačku strukturu s jasnim i transparentnim procesom odabira ljudi za pojedina tijela ili funkcije i onda “neka svatko radi svoj posao.”

Dokle god je išta obavijeno i najmanjim velom tajne i dok ne postoji jasna hijerarhija odgovornosti, realnost je da ćemo prije ili kasnije ponovno svjedočiti situacijama kao proteklih dana u slučaju košarke ili proteklih godina u slučaju nogometa.