Zvonko Stepić: Ozljede koljena, mišića, tetiva, ramena i gležnja najčešće su sportske ozljede!

Kad Švedsku zamijeniš Hrvatskom!

Zvonko Stepić, Karlovčanin rođenjem, Šveđanin državljanstvom, Zadranin po ljubavi, netipičan je lik. Do prije koju godinu živio je u sigurnoj (ali po mnogočemu i hladnoj) Švedskoj. Imao je siguran posao, dobru zaradu, posve lagodan život u uređenoj i socijalnoj državi… Ali, ne bi život bio ono što jest da u nekom posve nepredviđenom trenutku ne ponudi nove dramaturške obrate. Zvonko je upoznao Dalmatinku, našu sugrađanku i zaljubio se. I došao u Zadar. Živjeti. Zvonko se bavi sportskom medicinom i kiropraktikom. Njegovo aktualno zanimanje i struku u dobrom je dijelu odredila ozbiljna ozljeda.

“Nogomet sam počeo trenirati već kao šestogodišnji dječak, nedugo nakon što sam s roditeljima došao u Švedsku.  Prošao sam sve uzraste i onda sam sa 17 godina potpisao ugovor sa švedskim prvoligaškim klubom OSK iz Örebroa . Od samog početka igrao sam na poziciji srednjeg veznog igrača. Nakon četiri sezone prvoligaškog nogometa dogodila mi se teška ozljeda prednjeg križnog ligamenta, operacija i duži oporavak koji me je primorao na odlazak iz profesionalnog nogometa. Bio je to veliki udarac, ali ostale su prekrasne uspomene i iskustva koja samo sport kroz putovanja i natjecanja može dati.”

Kaže da je želio naučiti kako pomoći sebi i drugima u ovakvim situacijama.

“Uz veliku podršku liječnika kluba u kojem sam igrao, upisao sam sportsku medicinu i kiropraktiku u Stockholmu. Nakon završenog studija i nekoliko godina prakse, otvorio sam svoju privatnu ordinaciju i uz posao s pacijentima koji su imali različite probleme, cijelo vrijeme sam bio sportski fizioterapeut u prvoligaškom nogometnom klubu, a u ordinaciji sam liječio sportaše iz različitih sportova; hokeja, rukometa, hrvanja, plivanja, košarke… i mnogima od njih omogućio da nastave profesionalnu karijeru. Ovim poslom bavim se punih 30 godina. Nakon povratka u Hrvatsku, nastavio sam sa strukom koja me u potpunosti ispunjava.”

Sport više nije što je bio

Sport je postao grub, nemilosrdan i bezobziran, svaki profesionalni ili čak poluprofesionalni sportaš podvrgnut je strašnom pritisku i spartanskim treninzima.

“Često ti mladi ljudi ne stignu sazrijeti, a već im nude nevjerojatne svote. U takvim situacijama ozljede su česte, a nerijetko i nepopravljive jer preopterećuju svoja mlada tijela koja nisu spremna za to. Teško mi je vidjeti ozljede kod mladih sportaša, a najveće zadovoljstvo kada im pomognem i kad opet istrče na travnjak ili parket i zaigraju. Ozljede koljena, mišića, tetiva, ramena i gležnja najčešće su sportske ozljede s kojima mi dolaze mladi ljudi”, kaže Zvonko koji je u radu sa sportašima, tvrdi, doista vidio sve i svašta.

U njegovu zadarsku ordinaciju u Trgovačkom centru navraća velik broj sportaša, ali ne samo njih.

“Način života, premalo kretanja, poslovi u kojima se puno sjedi, premalo aktivnosti i vremena za opuštanje te stres dovode do sve većih teškoća i bolesti kralježnice. Problem je to koji muči sve veći broj ljudi, posebno u razvijenijim zemljama i to u sve ranijoj dobi, najčešće zbog sjedilačkog posla, a posljednje vrijeme i zbog stresa. Bol u kralježnici onemogućava nas u svakodnevnim aktivnostima i ako se pravilno i na vrijeme ne liječi čovjek postaje sve teže pokretan i nemoćan. Meni često u ordinaciju dolaze ljudi koji jedva hodaju, a bol trpe mjesecima, neki i godinama. U Švedskoj je ipak malo drugačije, tamo ljudi dolaze redovito, a često i preventivno jer su svjesni što im se može dogoditi ako ne dođu na vrijeme. Moja poruka je da već kod prvih, često blagih simptoma, treba potražiti pomoć jer je onda liječenje brže i uspješnije.”

Kad život zamiješa karte

“Karlovčanin sam rođenjem, u Karlovcu mi žive roditelji i tamo imam kuću, ali ja sam svaki godišnji odmor provodio na Jadranskoj obali i uvijek razmišljao o tome da ću se jednog dana upravo tu vratiti. Uživao sam na moru i svaki put mi je povratak teško padao. A onda vam život, kako kažu u Dalmaciji, sam posloži karte i dovede mi prekrasnu Zadranku. Prvog dana godišnjeg odmora, u ovom divnom gradu, znao sam da ću tu provesti ostatak života. Vratio sam se u Švedsku, riješio preostale poslove, prodao kuću, zatvorio ordinaciju, pozdravio se s dragim ljudima i sretan krenuo prema Zadru.”

A što kad igraju Hrvatska i Švedska?

“Nema lakšeg pitanja! Uvijek Hrvatska, s puno žara i emocija. Čim vidim kockasti dres srce je puno. Ima i zanimljivih situacija kao ovo rukometno prvenstvo, Hrvatska ispala, Švedska ostala. Navijao sam za Švedsku, ali s puno manje žara”,  zaključio je Stepić.

Foto: Sport023