OBITELJ DONĐIVIĆ Tri sina, jedan bazen i europsko zlato!

Kažu da iza svakog sportskog uspjeha stoje godine rada, odricanja, discipline i upornosti. A iza ove zlatne medalje osvojene na Europskom prvenstvu u Varni stoji i jedna zadarska, sportska obiteljska priča koja traje puno duže od jednog prvenstva. Riječ je o obitelji Donđivić, majka Tea, otac Ivan, sinovi Roko, Luka i Ante, ne smije se zaboraviti niti kućni ljubimac Špiro.

Sport je u našoj obitelji oduvijek bio puno više od rezultata – ističe Tea te nastavlja.

-Djed Krešo godinama je živio rukomet, kao dugogodišnji tajnik, sudac i delegat. Tata Ivan, naš Donđo, godine je proveo kao igrač, a potom i trener Baseball kluba Donat. A onda su došla naša tri sina, Roko, Luka i Ante  i sva trojica svoj su sportski put pronašla u Vaterpolskom klubu Zadar. Na bazenu na Višnjiku nisu samo učili plivati, dodavati loptu, pobjeđivati i gubiti. Tamo su odrastali.

-Roko je nakon igračke karijere krenuo u sudačke vode i polako gradi svoj put. Luka je danas seniorski igrač VK Zadra. A Ante, najmlađi od njih trojice, od svojih prvih reprezentativnih sastava korak po korak gradi svoju priču.

Šlag na sva odricanja, stigao je nedavno u Varni gdje je održano Europsko prvenstvo u vaterpolu za igrače do 20 godina. Hrvatska, u čijem sastavu je bio Ante otišla je do kraja, osvojeno je zlato.

-Antina zlatna medalja za nas je puno više od medalje oko vrata. Ona je na neki način kruna svih onih godina koje smo proveli uz bazen.

U njoj su neizbrojeni sati na Višnjiku. Treninzi, utakmice, turniri, pobjede i porazi. Čekanja ispred bazena, vožnje, torbe, mokri ručnici i rasporedi kojima se prilagođavao život cijele obitelji. U njoj su ljeta i godišnji odmori koji se nisu planirali prema tome kamo bismo željeli otići, nego prema rasporedu treninga, priprema i turnira. Ali kada danas pogledam unatrag, ne bih mijenjala ništa – u dahu je Tea i Ivan.

Ivan se nadovezao.

-Taj bazen našoj djeci nije dao samo sport. Dao im je ljude.

Divne trenere koji su ih, zajedno s nama, odgajali. Bilo je razdoblja kada su s njima provodili više budnih sati nego mi roditelji. Svaki od njih ostavio je neki trag, neku lekciju, nešto što će naši dečki nositi kroz život. Dao im je prijatelje. Neka prijateljstva rođena uz taj bazen ostat će, vjerujem, za cijeli život. Dao je i nama roditeljima ljude s kojima smo dijelili tribine, nervozu, sreću, razočaranja, putovanja i ponos. Sve one koji su godinama bodrili naše dečke, navijali za njih i veselili se svakom njihovom uspjehu.

Tea ističe ponosno.

-Ovo zlato pripada Anti, njegovim suigračima i stručnom stožeru koji su u Varni postali prvaci Europe, ali jedan njegov mali dio pripada i svim ljudima koji su bili uz njih na putu do tamo.

Donđivići su bili i u Varni, a gdje drugdje nego na tribini.

-Mi smo napravili ono što radimo već godinama, krenuli za svojim djetetom. Ovaj put automobilom do Varne i natrag. Oko 3.200 kilometara puta zbog nekoliko trenutaka koje ćemo pamtiti cijeli život.

Na put smo krenuli kao roditelji koji idu bodriti svoje dijete. Kući smo se vratili s europskim prvakom.

– I s uspomenom koju je teško pretočiti u riječi. A možda je najbolje opisuje zastava s imenima cijele reprezentacije i stručnog stožera koja se i danas vijori na našem balkonu. Neka se još dugo vijori. Za Antu. Za njegove suigrače. Za trenere. Za sve one sate na bazenu. Za sva odricanja. Za prijateljstva. Za naš VK Zadar. Za sve koji su bili dio njihova odrastanja. I za jednu obitelj koja je velik dio svog života provela uz rub bazena i koja danas može reći da je svaki taj sat vrijedio. Jer Ante je europski prvak a nama je ovo uspomena za cijeli život – zaključili su Tea i Ivan.