SJEĆANJE NA LUZERN 2001. Srebrni hrvatski osmerac i nesretni Jadranov četverac

Svjetsko prvenstvo u Luzernu 2001. godine za Veslački klub Jadran Zadar bilo je od onih koja se pamte. Hrvatski osmerac, s dvojicom Zadrana u sastavu, na današnji je dan osvojio srebrno odličje, dok je Jadranovom četvercu bronca izmakla za svega 17 stotinki.

Brončani osmerac s olimpijskih igara u Sydneyu 2000. doživio je dvije izmjene pa se tako Branimiru Vujeviću priključio još jedan Zadranin, Oliver Martinov. Uz njih u Luzernu su bili i Damir Vučičić, Tomislav Smoljanović, Siniša Skelin, Nikša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska i kormilar Silvio Petriško, piše Povijest zadarskog sporta.

Ta je posada tijekom godine pokazala odličnu formu i bilo je jasno da će ponovno igrati glavnu ulogu u raspodjeli medalja. Ipak, do finala je morala preko repasaža, ali onda je ponovno pokazala svoje pravo lice i na kraju osvojila veliko srebro s manje od sekunde zaostatka za zlatnim Rumunjima.

Zadarskom četvercu u sastavu Hrvoje Marić, Danijel Bajlo, Marko Rušev, Marko Dragičević i kormilar Jurica Batur, pod vodstvom legendarnog Romana Bajla, nitko nije davao velike šanse za značajniji rezultat. Svi podaci govorili su da je to odlična posada, ali još uvijek s nedovoljno iskustva i prognozirali su joj B finale.

Nitko nije računao da bi se Hrvatska i u toj disciplini mogla naći u borbi za medalje, međutim, Zadrani su sve iznenadili i poremetili planove mnogim svjetskim posadama. Finale je bilo dramatično do posljednjeg zaveslaja, pregledavao se foto-finiš, nakon kojega je ustanovljeno da je trećeplasirana posada Velike Britanije ciljem prošla svega 17 stotinki prije Hrvatske.

“Nemoj nikad računati na uspjeh u velikoj utrci na temelju foto-finiša, jer ti je otac dokazani pegula u tome”, bile su utješne riječi Romana Bajla razočaranom sinu Danijelu. Legendarnom zadarskom treneru bila je to čak 12. izgubljena medalja na velikim natjecanjima u foto-finišu.

Godinu dana kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Sevilli, pola osmerca činili su Zadrani, Dragičević, Marić, Bajlo i Vujević, a medalja je ponovno zamalo izostala, završili su na četvrtom mjestu. Međutim, rezultati su to koji su s vremenom itekako dobili na težini i povijesnoj dimenziji, jer se danas najbolje vidi koliko je teško doći do samog svjetskog vrha i boriti se odličja na velikim natjecanjima.