OLIMPIJSKO ZLATO FANTELE I MARENIĆA Jedan od najvećih dana u povijesti zadarskog sporta

“Skočili su na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, primili zlatnu medalju oko vrata, okrenuli se prema hrvatskoj zastavi s pogledom punim ponosa i odslušali Lijepu našu sretniji nego ikada prije. Šime je djelovao posve mirno, ali njegove su oči govorile sve. Igor je jedva susprezao suze. I ne samo on, mnogi koji su gledali tu scenu.

Ništa se u svijetu sporta ne može mjeriti s tim. Sam odlazak na Olimpijske igre za svakog je sportaša fantastičan doseg, ulazak u finale još veći, medalje osvajaju samo odabrani, a olimpijski pobjednici – oni su sportski besmrtnici! ŠIME FANTELA I IGOR MARENIĆ SU OLIMPIJSKI POBJEDNICI”, zapisao je tada Zadarski list.

18.08.2016. – jedan od najvećih dana u povijesti zadarskog sporta!

Nakon nekoliko godina intenzivnog druženja kroz jedrenje, od listopada 2001. obitelj Fantela prihvatila je Cresanina Igora Marenića kao člana obitelji, a on i Šime su postali kao braća. Zajedno su živjeli, školovali se, jedrili i osvajali sportski svijet.

Kao juniori su triput bili svjetski i jednom europski prvaci, uz još pet medalja srebrnog i brončanog sjaja. Seniorska žetva odličja krenula je 2009., kada su postali svjetski i europski prvaci, nakon čega su osvojili još šest svjetskih i pet europskih medalja. S onom najvećom iz Rio de Janeira – ukupno 14 medalja s velikih natjecanja!

I sve to u uvjetima neusporedivima s onima konkurenata iz jedriličarskih velesila. U starom kombiju prešli su oko 450.000 kilometara, sve dok se nije pokvario, a u njemu se znalo spavati i do 62 dana zaredom. Treninzi na Paklenici po najvećoj zimi, šest sati hodanja kroz snijeg i led, to su samo neki od ekstremnih uvjeta u kojima su se pripremali. “Nadam se da će uvjeti biti što teži, jer što su teži, to su im šanse veće”, znao je istaknuti trener Edo Fantela.

Nisu imali uvjete, ali su imali talent, znanje i nevjerojatnu volju i odlučnost da ostvare svoj životni sportski cilj. U Pekingu 2008. su, kao jedna od najmlađih posada, bili deveti, a u Londonu četiri godine kasnije šesti. U Rio su stigli kao vodeći na ISAF-ovoj ljestvici i opravdali poziciju najboljih na svijetu. Bila je to prava zadarska priča preko trnja do zvijezda.