MOSKVA 1980. Na današnji dan Krešimir Ćosić i Branko Skroče osvojili su olimpijsko zlato

Na današnji dan prije 45 godina zlatna olimpijska medalja, san svakoga sportaša, po prvi je put zasjala oko vrata dvojice Zadrana, Krešimira Ćosića i Branka Skroče, čija su imena tako zauvijek ostala uklesana na sportskom Olimpu, piše Povijest zadarskog sporta.

Dana 30.07.1980., u finalu Olimpijskih igara u Moskvi, Jugoslavija je svladala Italiju rezultatom 86:77 i tako, nakon dva srebra, napokon došla do toliko željenog zlata. Bile su to Igre u koje je domaći SSSR, s obzirom na bojkot Amerikanaca, ušao kao glavni favorit, ali je uslijed šokantnog poraza od Italije te potom od Jugoslavije nakon produžetka, završio tek u borbi za broncu.

Kako je zapisao Krešo u svojoj autobiografiji, glavni trener Ranko Žeravica bio je odgovoran za rezultat, a stručni stožer su uz njega činili Slavko Trninić, Bogdan Tanjević i Josip Gjergja te Dušan Ivković i Bata Đorđević, koji su se povremeno priključivali pripremama. Posebno je zanimljiv isječak o kondicijskom dijelu priprema.

– Žeravica je uvijek imao odlične kondicijske pripreme. Odabrao bi stručne suradnike i ne bi im se miješao u posao. Stoga je najviše posla imao kondicijski trener Slavko Trninić. Koliko je ozbiljno shvatio svoj zadatak, kaže anegdota nastala za vrijeme najtežih vježbi kojima smo ikad bili podvrgnuti. Na Slavkovu omiljenu zapovijed: – Vježbati do otkaza. Moka Slavnić je priupitao: – Čijeg? Našeg ili njegova?”

“Trebalo je prilično vremena dok ga nismo pročitali. Ni tristo treninga ne bi nas iznenadilo. Slavko bi nas poveo šumom, preko proplanaka koje bi dan prije odabrao, tako da se putem nitko nije mogao izvući ili sakriti. Trčali smo punih 45 minuta po samo njemu poznatim stazama, a na cilju nam je rekao kako je povratak slobodan. Ništa ga nije zbunjivalo u radu. Nismo ozbiljno shvaćali tvrdnje da čovjek vrijedi onoliko koliko može bola podnijeti. Na tim se pripremama unaprijed plaćao ceh za sve medalje.”