PRIČA IZ LITVE Marko Karamarko: “Osjećam se spremnije nego ikad, a Kruševo uvijek nosim u srcu”

Nedavni intervju sa zadarskim vratarom Antonijom Tutom, članom litavskog prvoligaša Riteriaija, otvorio nam je još jednu zanimljivu priču s nogometašem koji vuče korijene iz nepresušnog zadarskog vrela talenata. Riječ je o Marku Karamarku, 32-godišnjaku rođenom u Njemačkoj, a porijeklom iz Kruševa, koji je Tutin suigrač u Litvi.

Marko je rođen u Wittenu, gradu otprilike pola sata udaljenom od Gelsenkirchena, a karijeru je započeo dresu slavnog Schalkea.

– Tamo sam igrao za mlađe kategorije, a nakon toga prelazim u Preussen Münster, gdje sam kao jedini stranac iz U-19 Bundeslige potpisao profesionalni ugovor. Slijedi Belgija, točnije drugoligaš Mechelen-Eisden pa prva epizoda u Hrvatskoj, NK Osijek – počinje Marko svoju nogometnu priču.

Iz Osijeka je išao na nekoliko posudbi.

– Prvo u drugoligaša Sesvete pa zatim u Cibaliju. Tamo sam odigrao 33 utakmice u SuperSport HNL-u, zabio dva gola Dinamu i bio proglašen jednim od tri najbolja beka lige. Zatim potpisujem za Slaven Belupo, međutim, nakon skoro dvije godine i nekih nesuglasica s trenerom Tomislavom Stipićem odlučio sam otići.

Tada je stigao je poziv iz Litve kojega je Marko i prihvatio.

– Dobio sam poziv predsjednika Žalgirisa i nisam dugo razmišljao. Tamo sam osvojio dvije titule prvaka i dva Kupa. Igrao sam i kvalifikacije za Ligu prvaka. Sve je bilo odlično do trenutka kada mi se dogodila teška ozljeda. U 95. minuti dvoboja kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Ferencvaroša slomio sam nogu i to samo dva mjeseca prije isteka ugovora.

Devet mjeseci Marko je nakon toga bio bez kluba.

– Bio je mi to najteži period u karijeri. Da nije bilo obitelji i moje buduće supruge, možda bih i odustao od nogometa. Otišao sam u Zmijavce čisto da uđem u neki ritam, a nakon manje od tri mjeseca pozvao me Velež iz Mostara. Ipak, tamo je bilo puno promjena u klubu pa sam otišao dalje, u slovenski Triglav pa u Zrinjski Osječko. Najvažnije mi je bilo vratiti tijelo u natjecateljsku formu.

To se i dogodilo pa se ove godine Marko vratio u Litvu, ovoga puta u Riteriai.

– Osjećam se spremno, fizički i mentalno jače nego ikad. Cilj mi je pomoći klubu da se stabilizira u prvoj ligi, a onda ćemo vidjeti – ili ostanak, ili korak više.

Korijene Marko ne zaboravlja.

– Otac mi je iz Kruševa. Iako nisam živio tamo, proveo sam veliki dio djetinjstva kod pokojne tetke. Od kada nje nema, rijetko odlazim tamo, osim da obiđem groblje i prijatelje. U posljednje vrijeme više boravim u Zatonu, ali ovaj kraj svakako ima posebno mjesto u mom srcu.

Za kraj, šalje i posebne pozdrave.

– Veliki pozdrav MNK Kruševu i Josipu Županu. Oni su me kao mladića vodili na turnire i to nikad neću zaboraviti – zaključuje Marko Karamarko.