ROKO PELICARIĆ: “Najveći san mi je poziv u reprezentaciju, a volio bih i u Zadar jednoga dana”

Roko Pelicarić u Šibeniku je već sedam godina i ostat će još najmanje dvije. Izvrsni 27-godišnji zadarski vaterpolist potpisao je, naime, novi dvogodišnji ugovor s Vaterpolskim klubom Solaris.

“Roko je u Šibenik stigao iz Svetog Filipa i Jakova još kao dijete, a od tada je postao neizostavan dio naše momčadi. Nakon sezone provedene u talijanskom Anzio Waterpolisu, vratio se u Crnicu gdje je svojim iskustvom i talentom ponovno dao značajan doprinos našem timu. Njegova predanost, radna etika i ljubav prema klubu čine ga uzorom mlađim generacijama. Produženje suradnje s Rokom potvrđuje našu zajedničku viziju i želju za daljnjim napretkom. Veselimo se nastavku suradnje i novim uspjesima koje ćemo zajedno ostvariti”, objavio je klub sa šibenske Crnice.

A kako je zapravo započeo Rokov sportski put? Prvi klub, treneri…

– Moji vaterpolski počeci vezani su uz VK Biograd, koji je tada, dok su ga vodila dva istinska sportska fanatika – moj otac Zoran Pelicarić i predsjednik Marijan Stopfer – bio jedan od najboljih klubova u Dalmaciji. Djeca iz Biograda su tada igrala Prvu hrvatsku ligu protiv velikana poput Juga, Mladosti i ostalih najboljih hrvatskih klubova. Svaki dan smo putovali u Šibenik na bazen Crnica, treninzi su bili u večernjim satima, a atmosfera u klubu nezaboravna. Moj prvi trener bio je upravo otac Zoran, koji je ujedno bio i vozač autobusa koji nas je svakodnevno vozio na treninge. To su bili dani koji su mi usadili ljubav prema vaterpolu i naučili me pravim sportskim vrijednostima.

Kada si shvatio da će vaterpolo postati tvoj život? Koliku je ulogu tu odigrao Solaris?

– Iako sam bio jako dobar nogometaš i nekoliko puta bio na probama u ozbiljnim klubovima, uključujući i GNK Dinamo Zagreb, negdje u srednjoj školi sam shvatio da je vaterpolo ono čime se želim baviti. Nogomet je bio važan dio mog sportskog odrastanja, ali vaterpolo je postao moj put, moja strast. VK Solaris je u toj odluci imao veliku ulogu – pružio mi je ozbiljnu priliku da se razvijam kao igrač i kao osoba. Klub je postao moj drugi dom i dao mi sve uvjete da radim, napredujem i sanjam velike stvari – priča nam Roko.

Koliko si vezan za taj klub i koji su ti najljepši trenuci?

– U Šibeniku sam već 7 godina i svaki dan se osjećam sve više kao domaći. Solaris je klub koji ima srce – od ljudi u upravi, preko trenera, do suigrača i navijača. Najljepši trenuci su svakako one velike pobjede u regionalnoj ligi, ali i dani kad je bazen Crnica pun i kad osjetiš snagu zajedništva. Svaki ulazak u bazen u toj kapici za mene je ponos i motivacija.

Ovoga ljeta očekuje te i jedno novo iskustvo na Malti. O čemu se radi?

– Ove godine nastupat ću za klub Ta’ Xbiex Amigos u malteškoj ljetnoj ligi. Liga je specifična po tome što svaka momčad može imati samo jednog stranog igrača i velika mi je čast što sam upravo ja izabran za tu ulogu u svojoj momčadi. To mi je veliko priznanje i dokaz da su moj trud i rad prepoznati izvan Hrvatske. Liga se igra u nešto opuštenijem tonu, ali je natjecateljski itekako ozbiljna. Veselim se novom iskustvu i izazovima, kao i prilici da dodatno napredujem kao igrač.

Kako gledaš na razvoj vaterpola u Zadru? Ako se nekad u budućnosti ukaže mogućnost dolaska na Višnjik, bi li to volio?

– Zadar ima ogroman sportski potencijal i odlične uvjete – bazen, publiku, talente. Ako se pojavi ozbiljan projekt koji bi vaterpolo u Zadru podigao na višu razinu, svakako bih volio jednog dana igrati na Višnjiku pred domaćom publikom. To bi bio veliki emotivni trenutak za mene kao Zadranina i sportaša koji je ponikao u ovom kraju – priznaje Pelicarić mlađi.

Stariji brat Bepo odigrao je sezonu života sa svojom Novom zorom i po prvi put osvojio naslov županijskog prvaka. Sve je to, naravno, pratio i Roko.

– Nova zora mi je izuzetno bliska. Pratim njihove utakmice gotovo svaki vikend, kad god sam slobodan od obaveza sa Solarisom. Klub su prije tri godine preuzeli moj brat Bepo Pelicarić i naš kum Niko Batur i od tada klub samo napreduje – raste broj djece, rezultati su sve bolji, a organizacija sve ozbiljnija. Ove godine osvojili su naslov prvaka s rekordnih 28 bodova ispred drugoplasiranih Raštana, što je ujedno i prvi naslov za Sveti Filip i Jakov u povijesti hrvatske države. Ponosan sam na njih i drago mi je da jedan mali, ali srčani klub piše ovakvu sportsku priču.

A hrvatska reprezentacija? Zahvaljujući odličnim igrama Roko je sigurno negdje na vidiku izbornika Ivice Tucka. Nada li se pozivu?

– Naravno da se nadam. Nastup za hrvatsku reprezentaciju bio bi ostvarenje sna – kruna moje dosadašnje karijere i nešto najljepše što bi mi se moglo dogoditi u sportskom životu. Svaki sportaš sanja o tome da nosi dres svoje zemlje, a meni bi to bila ogromna čast i neizreciv ponos. Vjerujem da moje dobre igre i mnogobrojni golovi neće proći nezapaženo i da će jednog dana doprijeti i do izbornika Tucka. Nadam se da ću zaslužiti poziv barem na širi popis, a ako se to dogodi – dat ću sve od sebe da opravdam povjerenje. Za mene bi to bio vrhunac svega što sam uložio u ovaj sport kroz godine odricanja, rada i ljubavi prema vaterpolu – zaključuje Roko Pelicarić.