DAN ODLUKE KOJI TO NIJE Borba za predsjednika Županijskog saveza nije borba za zadarski nogomet

Danas s početkom u 19 sati u hotelu Kolovare održat će se izborna sjednica Skupštine Nogometnog saveza Zadarske županije. Za mjesto novog predsjednika NSZŽ borit će se dvojica kandidata, Jurica Buljat i Reno Sinovčić, a jedno je već sada sigurno. Nikada u povijesti nijedna sjednica neke lokalne ili županijske organizacije u hrvatskom sportu nije podigla toliku medijsku prašinu kao ova.

Mediji i to ne samo oni lokalni, nego čak i više oni nacionalni, već tjednima “vrište” o “borbi za zadarski nogomet.” I to je nešto što odmah treba demistificirati. Stvorena je, naime, takva klima, kao da je predsjednik Nogometnog saveza Zadarske županije gospodar svemira i da će eto, ako pobijedi jedna strana nogomet u Zadru odjednom procvasti, a ako pobijedi druga još više potonuti (ako je to uopće moguće). Što naprosto nije točno.

Županijski nogometni savez, osim što daje dva predstavnika u Skupštinu Hrvatskog nogometnog saveza, za glavnu zadaću ima organizaciju i provođenje nogometnih natjecanja na lokalnoj razini, registraciju nogometaša, rješavanje određnih disciplinskih postupaka, organizaciju selekcija mlađih uzrasta, promicanje stručnoga rada i nogometa općenito te pomoć klubovima po pitanju nabavke rekvizita za treniranje ili eventualno dijela infrastrukture. I to je manje-više to. I taj dio posla se, naravno, može odrađivati bolje i lošije, ali reći da o tome ovisi budućnost zadarskog nogometa ne može biti dalje od istine niti je ona ikada ovisila o tome tko je upravljao Savezom.

Ključni generator razvoja zadarskog nogometa i onaj o kojemu najviše ovisi u kolikoj će mjeri napredovati ili nazadovati je tzv. klub nositelj kvalitete. A on je, nakon politički planiranog gašenja Nogometnog kluba Zadar, koje je započelo 2019. te posljedičnog (tajnog) osnivanja novoga kluba pod nazivom HNK Zadar koncem iste godine, sveden na najniže grane u povijesti. To je prosta činjenica, koja je jasno vidljiva svima koji su voljni iole realno sagledati stvari. I ništa u proteklih pet godina pa ni dolazak famoznog investitora koji, usput rečeno, još nije klub pretvorio u svoje vlasništvo (preoblikovanje?), nije pokrenulo stvari nabolje. Ma koliko god se netko trudio prikazati suprotno.

A za usporedbu važnosti kluba nositelja kvalitete u odnosu na vodstvo Nogometnog saveza Zadarske županije najbolje je povući paralelu s jednim ne tako davnim razdobljem. Naime, početkom 2017. godine, nedugo nakon što je na mjesto direktora NK Zadar stigao Svetko Ćustić, na red su, baš kao i danas, došli izbori za predsjednika NSZŽ. Kao protukandidata Renu Sinovčiću NK Zadar je tada predložio Lea Burčula, čovjeka s dugogodišnjim nogometnim iskustvom, hrvatskog branitelja, osobu bez mrlje u karijeri. Borba, vođena uz neusporedivo manju medijsku pompu od ove današnje i bez tolike svesrdne podrške sa svih strana (premda je na suprotnoj strani stajala ista osoba kao danas), na kraju je izgubljena. Reno Sinovčić je (p)ostao predsjednik NSZŽ, ali je prvi put nakon valjda dva desetljeća, ostao bez ikakvog utjecaja u samom klubu.

I što se dogodilo? U sljedeće dvije i pol godine NK Zadar je uspio izroniti iz gliba u kojega je bio doveden, vratio se u Drugu HNL i tamo odigrao stabilnu sezonu, smanjio dugovanja koliko je mogao, udvostručio broj djece u školi nogometa i doveo sve kategorije na prag Prve HNL, napravio i neke male, ali značajne infrastrukturne pomake te općenito velikom broju ljudi u Zadru vratio vjeru u nogomet. Nažalost, kratkog je to bilo vijeka, sustigla ga je klasična politička metla, koja je rezultirala ovime što imamo danas, ali to je već stara priča. Poanta ove je da NSZŽ u tom razdoblju ni na koji način nije utjecao na nogometni napredak kojega je generirao sam klub. Niti je to njegova uloga. Klub je bio jedini koji je svojim djelovanjem mogao stvari pokrenuti nabolje. A tako je i dan danas.

Dokle god Zadar, kao peti grad po veličini u Hrvatskoj, ne bude imao:

a) pristojan stadion,

b) klub minimalno u drugom rangu natjecanja seniora sa svim mlađim kategorijama u najvišem rangu i kvalitetno ustrojenom školom nogometa,

c) ozbiljnu organizacijsku strukturu na svim razinama kluba,

zadarski nogomet neće naprijed. I nema tog Saveza koji to može promijeniti, tko god njime upravljao. Samo klub koji će biti istinski generator kvalitete i to konkretnim djelima na terenu, a ne samo javnim istupima bez pokrića i koji će biti dovoljno sposoban i korektan da oko sebe okupi sve ono ostalo pozitivno što se događa na području Zadarske županije – a toga ima itekako – može preporoditi zadarski nogomet. Naravno, uz nezaobilaznu podršku onih koji bi morali brinuti o infrastrukturi. Sve ostalo su puke priče.

Lijepo je ovih dana vidjeti sinergiju mnogih zadarskih nogometaša, legendi, bivših i sadašnjih reprezentativaca u borbi za zadarski nogomet. Da je bila barem približno takva prije nekih šest-sedam godina, kada se njihov matični klub, a time i zadarski nogomet, spašavao novcima i srcem njihovog pokojnog suigrača, nekima i prijatelja, čije su ime spominjali i u ovoj kampanji, možda do ove današnje situacije ne bismo ni došli. Ali nije. “Zadarska dica” – čast iznimkama kojih je bilo, ali sami nisu imali dovoljnu moć – tada nisu digla glas kao u ovom slučaju. I to je apsolutno njihovo legitimno pravo i odluka na kojoj im nitko ne može zamjeriti.

Ali zato isto tako sada treba biti realan i reći da bitka za predsjednika Županijskog nogometnog saveza nije nikakva bitka za zadarski nogomet. Niti će ga eventualna pobjeda jednoga kandidata spasiti ili drugoga upropastiti.

Bitka za zadarski nogomet je prvenstveno stvoriti ozbiljan, konkurentan, pošten i transparentan klub, koji će biti realni, a ne samo “papirnati” nositelj kvalitete i time za sobom povući sve ostale. A kako to postići u okolnostima koje trenutačno vladaju, to je, pak, tema za znatno ozbiljniju raspravu od pukog fotografiranja s komadom papira. Kamo sreće da se nešto pokrene i po tom pitanju.