ZASLUŽENO PRIZNANJE MAJSTORU Zvonko Kucelin, fotografski kroničar zadarskoga sporta

Na nedavnoj svečanoj sjednici Gradskoga vijeća, povodom Dana. Sv. Krševana i Dana grada Zadra, Nagradu za životno djelo dobio je i Zvonko Kucelin, zadarski fotoreporter. Golemi dio njegova fotoreporterskoga opusa, stvaranoga desetljećima, čine nebrojene fotografije sportskih zbivanja i u Zadru, ali i izvan Zadra i povezanih sa zadarskih sportašima, piše Bernard Paleka na stranicama Sportske zajednice Grada Zadra.

– Tako je, sport je stvarno puno zastupljen u mom djelovanju. Fotografirati sam za novine počeo 1981. kad sam u Slobodnoj Dalmaciji godinu dana mijenjao kolegu Željka Karavidu. Sljedeće godine zaposlio sam se u Narodnom listu i postao profesionalni fotoreporter – govori Zvonko Kucelin.

U prošlosti Zadra sportskom fotografijom bavio se Vicko Zaninović, ali nekako “usput”, tu i tamo bi ponešto snimio i velikan Ante Brkan i praktički do pojave Zvonka Kucelina i njegova kolege Željka Karavide nitko nije sveobuhvatno i sustavno pratio sport.

– Govorimo o vremenima crno-bijele tehnike, analogne, snimanja aparatima bez autofokusa, razvijanja filmova i fotografija na papiru… Recimo, najzahtjevnije nam je bilo snimati košarkaške utakmice u Jazinama. Rasvjeta kakva već jest, zadimljen prostor, sjedenje ispod koša, žablja perspektiva, nema autofokusa. Snađi se kako znaš! Učenje u hodu, gomilanje iskustva, žurba…

To je i vrijeme kad bi fotoreporter na jednoj utakmici napravio petnaestak snimaka, potom izabrao dvije, tri za izradu fotografije i objavu.

– Nije bilo razbacivanja. Trebalo je sve pomno napraviti, da ništa bitno ne izmakne.

Opet, bilo je to i doba kad je novinska fotografija imala svoju priču, ali komplementarnu s tekstom da čitatelj stekne dubinski uvid u određeni događaj.

– Uvijek sam nastojao uloviti ono što je najbitnije istodobni taj trenutak prikazati na svoj način. Za mene je nadasve bitno bilo dati i prikaz reagiranja publike, sudaca, trenera, uhvatiti gestu, grimasu, kako se ponašaju suigrači na klupi i slično. Sport je dinamičan, prepun svakovrsnih elemenata, a ja sam oduvijek želio da onaj tko fotografiju gleda, sebi može predočiti dramu, strah, oduševljenje i sve moguće emocije. Nije to jednostavno, ali nekako je išlo.

Zvonko je Kucelin, radeći u Narodnom listu, a od 1994. u Zadarskom listu, ali i za druge novinske kuće i agencije, strastveno pratio sport.

– Dugo bi trajalo nabrajanje samo onih velikih događanja što sam ih pratio i snimao. Ipak, nekoliko neću zaboraviti nikad, neke koji su u memoriji zadarskoga sporta vječne.

Na primjer, godine 1985. zadnji jedanaesterac na utakmici Zadar – Zagreb u Stanovima kad je izvođač Neven Gagić zabio gol Zagrebovu vrataru Ševi, silovitim udarcem po sredini vrata.

– To je bilo čudesno. Cijeli taj događaj na Stanovima, oduševljenje što je erumpiralo zato što je Zadar postao drugoligaš.

Godinu poslije u Zagrebu…

– Da, to je mitski događaj. Košarkaši Zadra bacili Cibonu na pleća! Postali prvaci! Bio sam jedini fotoreporter na povratku, na čuvenom slavlju u Motelu Plitvice.

U svojoj karijeri Zvonko se Kucelin puno puta našao u situaciji da neki sport prati prvi put.

– Evo, primjer je jedrenje. U Zadru su bila velika svjetska i europska natjecanja, ali do tada nisam snimao jedrenje. Kolega Željko Karavida i ja dobili smo na raspolaganje brod i čovjeka zaduženog da nas dopremi na najbolja mjesta. To je prilagodba u trenutku, treba slijediti pravila fotografiranja, da snimke budu uporabljive, da govore o jedriličaru ili jedriličarki, o jedrilici, o moru… Već je počelo doba digitalnih aparata i to mi je bilo značajno pomoglo.

Vratit ćemo se na nogomet. Kako je na Stanovima nastala odavno legendarna fotografija dječaka s tankim nogama, pomalo iznenađena pogleda u objektiv, nesvikla na fotografiranje?

– Ha, ha… govorimo o fotografiji Luke Modrića. Za nju je veliku zaslugu imao pokojni Tomislav Bašić koji mi je kazao da ima jednoga dječaka “o kojem će se čuti” i da bi bilo dobro snimiti ga. Organizirali smo to, a igrom slučaja Željko Karavida snimio je mene kako snimam Luku i eto… Nekako sam dio nečega velikoga što je napravio Luka, ali naravno da tada to nismo mogli znati.

Zvonko Kucelin nositelj je brojnih nagrada i priznanja, imao je i samostalne i skupne izložbe, a od 2017. i nositelj naslova EFIAP/g (razgovorno: Ekselencija fotografije, s naznakom na zlatni stupanj)  što je velikanima dodjeljuje krovna svjetska udruga fotografa. Tako se među zadarskim genijalnim fotografima, braćom Antom i Zvonimirom Brkanom, našao i Zvonko Kucelin.

– Sve nagrade, pa i Nagradu Grada Zadra za životno djelo, smatram priznanjem fotografiji, djelovanju svih kolega i svom djelovanju. Kad govorimo o sportu, sretan sam što sam dao doprinos golemoj kronici raznolikih zbivanja i što je u mojoj arhivi svoje mjesto našlo bezbroj snimaka i fotografija koje o sportu, vjerujem, govore na neki svoj način. Hvala svima na suradnji, na poticajima, na druženjima… – zaključio je Zvonko Kucelin.