ŠIMUN LONČAR PUT SAD-A: “Odlazim jer želim studirati i paralelno igrati kvalitetnu košarku”

Nakon Nika Šare i Josipa Badraka, još jedan dojučerašnji junior Košarkaškog kluba Zadar odlučio se na promjenu sredine. Riječ je o 19-godišnjem Šimunu Lončaru, članu momčadi koja je prošle sezone došla do finala prvenstva Hrvatske, koji će karijeru nastaviti u SAD-u.

– Odlazim u SAD jer želim paralelno studirati građevinu, a ujedno i trenirati te igrati kvalitetnu košarku. Takvu kombinaciju košarke i studiranja Europa i Hrvatska ne pružaju, obično ili studij ili košarka u tim kombinacijama pate – kaže Lončar, koji odlazi na SPSCC koledž u Olympiji, glavnom gradu države Washington.

– Trener Zach Smith se zainteresirao za mene vidjevši highlightse i neke utakmice te smo brzo našli zajednički jezik i dogovorili suradnju. Blizu su Seattle i Portland pa se nadam da ću uživati i u ponekoj NBA utakmici uživo.

Za popularnog Lonca, kako ga prijatelji zovu, odmora nema ni u ljetnim mjesecima.

– Kako bi što spremniji dočekao početak priprema i sezone u Northwest athletic conference ligi, pripremam se zajedno sa svojim ujakom Jurom Škifićem, a sve pod stručnom paskom profesora Bernarda Kotlara. Kako je Jure prošao dosta toga u karijeri, od Puntamike i Zadra do inozemstva i još uvijek je aktivan košarkaš, to mi puno znači.

Puntamika i Zadar ostavili su neizbrisiv trag i na Lončarevom dosadašnjem košarkaškom putu.

– Zahvalio bih se baš svima na koje sam naišao na svom košarkaškom putu, prije svega predivnoj ekipi iz Škole košarke Zadar, počevši od Tonćija Jeraka, trenerice Martine Šango te trenera Alena Zdrilića, Marina Pulje i Umberta Piasevolija s kojima sam proveo nezaboravne dane djetinjstva uz košarku. Također i cijeloj ekipi Puntamike, trenerima Jakovu Borčiću i Jakovu Vladoviću koji su mi dali vjetar u leđa kada je bilo teško i upravi kluba (Pijaca, Dundov, Petani, Blaslov…) Bilo je to razdoblje lijepog i neopterećenog iskustva igranja za zelenu obitelj, koje me je dovelo i do juniorske reprezentacije. U KK Zadru zahvaljujem treneru Roku Jurlini, koji me je vodio i u Puntamici, zatim Mariju Mandiru za sve sate u teretani i neizostavnog trčanja, fiziju Babiću, šefu Rajku Vidakoviću i Denisu Plesliću. Također i cijeloj mojoj juniorskoj momčadi i KK Jazine Arbanasi te predsjedniku Marinoviću.

I tu zahvalama nije kraj.

– Poseban pozdrav i doktoricama Delin i Kolega, doktorima Srzentiću i Rakovcu, kao i Krešimiru Butiću iz Muzeja zadarske košarke čiju ću edukaciju pamtiti te Vedranu Moroviću. Isprike ako sam koga izostavio. Svakako, nadam se da ovo nije zbogom hrvatskoj košarci, već samo doviđenja – zaključio je Lončar.