ŽIVOT LETI KAPETANE Prošla je 31 godina od smrti Dražena Petrovića

Na samom pragu ljeta 1993. godine prometna nesreća na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta oduzela je Hrvatskoj jednog od najboljih sportaša svih vremena – košarkaškog virtuoza, Mozarta košarke Dražena Petrovića. Pretvorila je tadašnji 7. lipnja u dan šoka, tuge i nevjerice, a svaki sljedeći 7. lipanj u dan sjećanja, piše HKS.

Nikad prežaljeni košarkaški genijalac ostavio je neizbrisiv trag, i to ne samo u Hrvatskoj, ne samo na starom kontinentu, već u svjetskim razmjerima. Ostali smo lišeni nevjerojatnih priča, uspjeha i dosega kakve bi sigurno stvorio da ga život nije zaustavio prije navršene tridesete godine života.

Prve je košarkaške korake napravio u svom rodnom Šibeniku i Šibenci, u Cibonu prelazi 1984. godine, a iste godine osvaja i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. U finalu Europskog kupa protiv Real Madrida 1985. Dražen je ubacio 36 poena, a Cibona je odnijela Kup. Samo godinu kasnije s reprezentacijom Jugoslavije osvaja broncu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.

1988. godine je potpisao za Real Madrid, isti taj kojem je u dresu Cibone ubacio 36 poena, a nakon godinu dana odlazi NBA, u klub Portland Blazers u kojem mu ipak nije ukazana prilika da pokaže sve svoje vještine. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine, dok 1989. uzima titulu prvaka Europe. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je i prvo zlato u dresu Jugoslavije.

U međuvremenu ostavlja Portland iza sebe i piše novu NBA priču, prešavši u New Jersey Netse gdje mu je, među ostalim sasvim natprosječnim rezultatima, prosječna preciznost šuta za tri poena bila 43.7%, što je i danas treći najviši rezultat u NBA, kojeg dijeli Joe Harrisom i Luke Kennardom, čak i 29 godina od njegove zadnje utakmice.

Draženov dres s brojem 3, samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti – 11. studenog 1993. umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski olimpijski odbor je 1995. poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću, a rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. 2002. godine Dražen je posthumno primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu na čijim ga stranicama i danas zovu Mozartom s parketa.

U Zagrebu je 2006. otvoren i muzejsko memorijalni centar koji nosi njegovo ime, a iste je godine Hrvatski olimpijski odbor po imenu Dražena Petrovića nazvao nagradu koja je namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

Život uistinu brzo leti, već je 31 ljeto prošlo, ali Kapetan nam zauvijek ostaje.

“Respektirali smo se. Cijenili. On Zadar. Zadar njega. Upravo zato jer smo velik klub, on velik igrač, a tad na “najsuprotnijim” stranama. Iskreno, malo je reći da se nismo i voljeli. Puno je tog i u mentalitetu koji nam je zajednički. Obožavao je igrati u Jazinama, to znamo. Da je nekim čudom završio u našem dresu, samo pretpostaviti možemo što bi to bilo. Igrajući protiv nas i nas je sigurno učinio većim. Zadar ga cijeni i pamti. Počivao u miru Božjem”, objavio je Muzej zadarske košarke.