NASTAVAK EGZODUSA? KK Zadar bi morao zaustaviti odlazak talentiranih igrača i trenera

Porazom od Cedevite u finalu prvenstva Hrvatske završena je sezona za juniore Košarkaškog kluba Zadar. Sezona koja je počela s bezbroj nepoznanica, da bi na koncu, na stranu sam rezultat, iznjedrila nekoliko zanimljivih imena u perspektivi. Ne nužno samo igračkih.

No, valja se prvo podsjetiti nekih činjenica s početka priče. Prošle sezone Zadar je osvojio juniorsku titulu predvođen MVP-em završnog turnira Rokom Lukićem, dok su početnoj postavi od ulaznog godišta bili još Michael Ružić, momak kojemu se predviđa NBA karijera i Jurica Zagoršak, a s klupe je najveći učinak imao Vito Perković.

U teoriji i Lukić i Zagoršak, koji su 2005. godište te Perković i Ružić, koji su 2006., mogli su igrati za Zadar i na ovogodišnjem završnom turniru. Međutim, Lukić se zaputio put metropole, Zagoršak i Perković “preko bare”, dok je Ružić otišao u Joventut iz Badalone i već u prvoj seniorskoj sezoni odigrao zapaženu ulogu u najjačoj europskoj ligi, kao i Eurokupu.

Razlozi njihova odlaska su, koliko različiti, toliko vjerojatno i slični, no to je već nešto čime se trebaju baviti klupske strukture. Činjenica je da je Zadar ostao bez četvorice nositelja u toj generaciji i da su njihovu ulogu morali preuzeti neki drugi, koji do tog trenutka u klupskoj perspektivi nisu bili na pozicijama nositelja.

Tako je trenera Roka Jurlinu, umjesto nastavka kontinuiteta dotadašnjeg rada pa možda i pokušaja da se s razvojnom momčadi – budući da su ti igrači paralelno igrali Prvu ligu za KK Jazine – plasira u Premijer ligu, dopao zahtjevan posao rekonstrukcije juniorske momčadi. Uz asistenciju kondicijskog trenera, ujedno i prvog pomoćnika, Marija Mandira, započeo je novi projekt, koji je kroz netom završnu sezonu u eter izbacio neka nova imena.

Od kojih neki, poput kapetana Nike Šare ili Josipa Badraka, Luke Bilokapića, Manuela Dundovića i Šimuna Lončara, ove godine završavaju juniorski staž. I vrlo vjerojatno se ovih dana pitaju što za njih donosi košarkaška budućnost. Ostanak u Zadru ili odlazak stopama nemalog broja njihovih kolega proteklih godina. Nažalost, taj upitnik nije samo nad glavom mladih igrača, već i trenera.

Nije tajna da je za usluge Roka Jurline zainteresirana Šibenka, kao što nije tajna ni da je već došlo do kontakta između kluba s Baldekina i zadarskog trenera. Čeka se, pak, potez Košarkaškog kluba Zadar, gdje čelni ljudi ovih dana imaju podosta posla organizacijskog karaktera, ali to nipošto ne bi smjela biti izlika da radi toga još jedan mladi talent, a u ovom slučaju je riječ o treneru, koji je k tomu i izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske, “pobjegne” iz kluba.

Jurlini ugovor sa Zadrom istječe za mjesec dana i jasno, ukoliko se on sam već odlučio na odlazak, tu rješenja nema. Niti ima prevelikoga smisla pokušavati zaustaviti nekoga tko tu više ne želi biti. Ali ako, pak, postoji mogućnost da se spriječi odlazak kvalitetnog stručnog kadra, kakvoga, nažalost, nema na izvoz – a tu nije riječ samo o Jurlini – onda bi odgovorni u klubu trebali upregnuti sve sile u tom pravcu.

Financije tu ne bi smjele biti problem, jer s obzirom na ukupan budžet kluba, koji najvećim dijelom otpada na prvu momčad, treneri u omladinskom pogonu zasigurno nisu nikakav “uteg”. Uostalom, ne bi ni smjeli biti, s obzirom na njihovu ulogu i važnost posla kojeg obavljaju. Ostaje eventualno pitanje trenerske ambicije, odnosno mogućnosti napredovanja, a tu se sljedeće sezone Zadru otvara široko polje.

Potrebno je samo čim prije sjesti za isti stol i dogovoriti ono što je već odavno trebalo biti napravljeno – zadarsku košarkašku piramidu. Jedan od dva zadarska prvoligaša, odnosno po rangu drugoligaša, a to će sljedeće sezone biti Jazine i Opus Puntamika, morao bi, u suradnji sa “starijim bratom”, napasti viši rang i pokušati izboriti Premijer ligu. U tom slučaju, kada bi postojala piramida KK Zadar – klub u Premijer ligi – klub u Prvoj ligi – klub u Drugoj ligi, bilo bi u budućnosti mnogo lakše zadržati ili motivirati mlade igrače pa i trenere na ostanak. U konačnici, imali bi i priliku za prirodan razvojni put.

A prilike u hrvatskoj košarci za Zadar nikada nisu bile povoljnije da u svakom pogledu zauzme vodeću poziciju. Treba ih samo znati iskoristiti. I reagirati na vrijeme, a to vrijeme je upravo sad. Jer koliko god bitna i slatka bila još jedna eventualna seniorska titula, najveća pobjeda Zadra bila bi da napokon uspostavi stabilnost organizacije, prvenstveno u sportskom segmentu, a onda i u svim ostalima.