POVIJESNI DATUM Na današnji dan 1986. KK Zadar je odigrao “majstoricu snova”

U svojoj bogatoj povijesti imao je KK Zadar puno velikih utakmica i teško bi bilo odabrati koja je od njih najveća. Jedna svakako u najužem izboru dogodila se na današnji dan prije 38 godina, 26. travnja 1986., kada je Zadar osvojio svoj šesti, posljednji naslov prvaka Jugoslavije.

Zadar je u doigravanje krenuo kao drugi i u prvom je krugu izbacio bivšeg prvaka Europe Bosnu pa budućega trostrukog europskog prvaka Jugoplastiku, koja je dotad imala finale u Kupu prvaka i dva Kupa Radivoja Koraća, a u finalu ga je čekala Cibona predvođena velikim Draženom Petrovićem.

Ona je poput “ričućeg lava” gazila Europom, osvojivši dvije uzastopne krune za najbolju momčad kontinenta i u svojoj je dvorani zadnju utakmicu izgubila 16. ožujka 1983., pred više od tri godine. Na finalu u Budimpešti 3. travnja 1986. razbijen je Sabonisov Žalgiris i s krova Europe svi su se protivnici činili malenima, a Zadrove se šanse mjerile promilima – ako i njima.

Nešto prije, 4. veljače, Zadar je u Jazinama doživio debakl. Cibona je i bez Dražena Petrovića, koji je imao tri tehničke, u 30. minuti imala 60:85. Tu sezonu u starim dobrim Jazinama nije bilo pravog “šuga” i brojni su bili nezadovoljni Vladom Đurovićem, prvim trenerom “sa strane”, koji je vapio za podrškom s tribina. “Čudesna momčad“ toliko je bila sigurna u konačan ishod da je u drugoj utakmici finala Petrović odglumio ozljedu kako bi se sve to proslavilo u Zagrebu nakon utakmice u prepunom Domu sportova.

Sredinom drugoga poluvremena odlučnog dvoboja Cibona je imala +11 i činilo se kako je borba između Davida i Golijata riješena, jer je Golijat bio tako snažan da se vidjelo kako mu iz nosnica ide para. Strigao je svojim ogromnim crnim obrvama isturivši usnice kao da će sad na, evo, neznatnoga Davida zatući. No Zadar se pokazao neustrašivo srčanim i dogodilo se što i u dvoboju Davida i Golijata – beskrajno nadmoćni Golijat, koji ni u snu nije mogao vjerovati da bi ga jedan David mogao položiti na pleća, našao se na podu. A njegova vojska i logistika, svi što su imali koristi od te nadljudske snage, ostali su u nevjerici i očaju pa je ostala zapisana rečenica jednog gledatelja koji je rekao sve: “Ljudi, da li se ovo stvarno dogodilo ili ja to možda sanjam?”

Neven Bertičević reći će kako je to bila “majstorica snova” i “triler u režiji najboljih majstora… Petranović se bacao preko zapisničkog stola, nije bilo lopte za koju su priznali da je izgubljena… Ne treba gledati statistiku, ili možda ipak treba. Ali, kad jedna momčad ima Vrankovića (22 skoka), kada ima tako raspoloženog Popovića, kada ima Matulovića (samo jedan promašaj), kada ima sjajnog Petranovića, onda je zavrijedila da odnese sve počasti.”

U trećoj utakmici finala play-offa 26. travnja 1986. dvostruki uzastopni europski prvak je poslije 1137 dana bez poraza na svom terenu i dva produžetka srušen sa 110:111. Petar Popović je u posljednjih nešto više od 26 minuta “zabio” 35 koševa, nakon što u prvom dijelu nije dao ni koš pa ga je trener pitao što će jednoga dana pričati svojoj djeci. David je slomio Golijata a njegov je narod, neopisivo radostan, klicao. I svi su, kao jedan, hrlili na Trg.

Tekst: Nebojša Gunjević

CIBONA – ZADAR 110:111 (96:96, 85:85, 42:37)
Treća utakmica finala doigravanja za prvaka Jugoslavije. Zagreb. Ledena dvorana Doma sportova. Gledatelja 12.000. Suci: Petrović (Beograd) i Kurilić
(Tuzla).
CIBONA: Nakić 6, Bečić, Čutura 14, Pavličević 1, Petrović 39, Cvjetičanin 37, Vukičević 2,
Ušić 11, Razić, Arapović. Trener: Željko Pavličević.
ZADAR: Pahlić 6, Popović 35, Mlađan, Matulović 14, Babić, Blažević 8, Vranković 19,
Petranović 26, Obad 3, Hrabrov. Trener: Vlado Đurović.