TAKO JE GOVORIO VESPA “Košarka mi je doručak, ručak i večera, ali iznad svega je moja obitelj”

Prerani odlazak Zorana Veselinovića, legendarnog Vespe, čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag zadarskom sportskom, školskom i javnom životu, izazvao je reakcije mnogih. Brojni prijatelji, učenici, igrači, suradnici i drugi ljudi koji su ga imali čast upoznati opraštaju se od njega putem društvenih mreža. Posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 3. travnja u 12 sati na groblju Belafuža.

“Profesore hvala Vam na svemu, na svoj pomoći i svemu što ste napravili za zadarsku košarku i KK Zadar, počivali u miru”, poručio je Košarkaški klub Zadar.

“Tužna vijest za zadarsku košarkašku zajednicu, napustio nas je Zoran Veselinović -Vespa. Profesor, košarkaški sudac, delegat, trener koji je radio i u našoj Školi košarke. Počivao u miru”, stoji u poruci Škole košarke Zadar.

“Profesore Vespa, treneru, odgajatelju i mentoru, generacija i generacija mladih košarkaša, svih Zadarskih klubova, POČIVAO U MIRU i hvala ti na svemu. Uprava, treneri te svi igrači i članovi Kluba izražavaju iskrenu sućut djeci, obitelji, kolegama i najbližim prijateljima”, objavio je KK Opus Puntamika.

“Pokojni profesor Zoran Veselinović bio je i veliki prijatelj veslanja i Veslačkog kluba Jadran. Surađivao je još od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća sa našim, isto tako, sada pokojnim trenerom Romanom Bajlom. Ugostio nas je nebrojeno puta u njegovoj školi Bartula Kašića na prezentacijama veslačkog sporta. Uvijek ljubazan i pristupacan. Hvala dragi profesore, i počivaj u miru! Obitelji iskrena sućut”, riječi su upućene iz Veslačkog kluba Jadran.

Nakon što je vijest objavio Muzej zadarske košarke, oproštajne poruke ostavili su i Košarkaški savez Zadarske županije, RK Zadar 1954, Udruga košarkaških sudaca Zadarske županije, ŽKK Zadar i mnogi drugi. Mi ćemo ga se još jednom prisjetiti s nekoliko njegovih izjava iz 2016., godine u kojoj je dobio Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, u intervjuu za Bartulin, web portal OŠ Bartula Kašića.

Što Vam znači nagrada “Franjo Bučar”?

“Znači mi priznanje za rad i rezultate koje sam postigao sa školskom djecom, s djecom u školi košarke Zadar, mlađim kadetima KK Zadar, za rad u Ženskom košarkaškom klubu Zadar, za rad u Udruzi košarkaških sudaca Zadar i Hrvatske / 18 sam godina sudio košarku, 17 godina bio delegat-kontrolor na utakmicama A1 košarkaških liga Hrvatske, 11 godina delegat na međunarodnim košarkaškim utakmicama ABA lige…”

U društvu ste velikih sportaša, kakav je to osjećaj?

“To je zaista velika čast i zadovoljstvo. Kad vidim uz kakve sportske veličine stoji i moje ime, to je ujedno i obveza da tako nastavim jer sam očito na pravom putu.”

Vaš životopis je dug i zasluge velike; od gradskih, županijskih, poluzavršnih natjecanja državnih prvenstava OŠ i samih Završnih državnih prvenstava OŠ u raznim sportovima i sportskim disciplinama. Međutim, što Vam je u Vašoj karijeri učitelja i trenera ipak najdraže (neki događaj, uspjeh)?

“Nemam nešto posebno, osim što se veselim svakom uspjehu s djecom, kako u poslovnom, tako i na privatnom planu. Djeca to znaju opravdati na osebujan način i cijene takav rad.”

Svestrani ste. Tijekom radnog vijeka u svemu ste se okušali. Gotovo da nema sporta koji niste potakli u mladima. Ipak najviše volite košarku ili…

“Tako je – Košarka je moj doručak, ručak i večera. Taj sport najbolje poznajem, volim to najviše trenirati s mladima i vrlo sam uporan u nakani da nešto napravim tijekom rada.”

Učitelj, trener, sudac, vojnik, otac… koja Vam je uloga najdraža? Kako sve stignete?

“Sve što ste nabrojali stoji, ali najdraža su mi moja djeca i obitelj. A stignem, zato moja supruga puno toga preuzme.”

Ova je nagrada dokaz da se upornost isplati i da treba voljeti ono što radite. Slažete li se? Što biste poručili mladima glede njihovih ciljeva?

“Nikad nisam previše razmišljao o nagradama, volje za rad mi nije nedostajalo jer radim posao koji izuzetno volim. Mladima bih poručio da budu uporni i da nikada ne odustaju jer rezultat će doći dugim i upornim radom.”

Prvotno smo naslovili članak ‘Ko ne zna Vespu, no u tijeku razgovora… promjena. Kad ste točno dobili taj nadimak i smeta li Vam on?

“Ne, ne smeta mi taj nadimak, a dobio sam ga davne ’72. godine jer sam obožavao motor Vespu koji nikad nisam vozio.”

Za kraj dodali bismo još izjavu za naš portal 2021. godine, kada je Memorijalni turnir Tomislav Knežević postao seniorski.

“Moj san je ispunjen. Od prvoga dana, kada je krenuo ovaj turnir, moja želja je bila da on jednoga dana postane seniorski. Uspjeli smo u tome i zahvalan sam svima koji su sudjelovali u pretvaranju sna u stvarnost.”

Još jednom, profesore, hvala Vam na svemu.