JOŠKO PULJA: “Puntamika je puno dala zadarskoj košarci, držati 50 godina jednu razinu nije lako”

Kada se govori o važnim ljudima u 50-godišnjoj povijesti Košarkaškog kluba Puntamika, a upravo taj jubilej klub, danas s prefiksom Opus, slavi ove godine, jedan od kamena temeljaca svakako je Joško Pulja. Legendarni 69-godišnji bivši trener u tu je priču uključen od samih početaka.

– Klub se najprije zvao Borik, što je Puntamičanima u početku smetalo, ali to hotelsko poduzeće je osnovalo i financiralo klub i dalo svog trenera Zdenka Užovića, koji je tada bio kuhar, ali prije svega veliki košarkaški entuzijast. Kasnije je to postalo normalno – prisjeća se Pulja pa dodaje.

– Puntamika je postala drugi klub Zadra na inicijativu Vlade Đurovića. On je zvao mene i pokojnog Trpimira Lokina da se dogovorimo oko te suradnje. Tako su tuda prošli mnogi vrsni igrači, od Bodiroge i Zelenbabe nadalje.

Godine su prolazile, a Puntamika je napredovala i rasla.

– Nakon osamostaljenja Hrvatske klub je napredovao i došao sve do najvišeg ranga hrvatske košarke. Jedno vrijeme je jači Izvršni odbor imala Puntamika nego svi ostali u Hrvatskoj, od pokojnog Bože Jusupa, Stanka Banića, Božidara Kalmete, pokojnog ministra Škare…

Prisjetio se Pulja i nekih igrača koji su prošli kroz klub.

– Bilo ih je jako puno, od Šime Špralje i Luke Žorića, koji su naši izdanci pa kasnije Ivanov, Dundov, Pijaca, Mrva, Vladović, Josipović, Stipčević… Ali i mnogi stručnjaci na raznim poljima, počevši od trenera pa do kondicijskog stručnjaka Bernarda Kotlara i fizioterapeuta Dade Burčula. Tu svakako moram spomenuti još nekoliko zaslužnih ljudi, dugogodišnje predsjednike Arsena Marina i Mirka Jošića te dr. Zorislava Šuška, koji je također jako dugo bio uz klub.

Ako se vratimo još malo na same početke, prve utakmice Puntamike Pulja se i danas dobro sjeća.

– Prvu utakmicu igrali smo protiv Stanova. Došli smo na igralište, ali protivnička momčad imala je samo četiri igrača. Onda smo išli po kućama i tražili igrače Stanova da ih bude barem pet da možemo igrati i uspjeli smo.

A evo i još jedne anegdote.

– Za vrijeme Domovinskog rata igrale su se plava i bijela liga. Mi smo tada igrali jednu jako važnu utakmicu u Zadru protiv Jadrankolora. Morali smo dobiti da bi Zadar ostao u bijeloj ligi i uspjeli smo.

Uz rođendansku čestitku svome klubu za veliki jubilej, iskoristio je Pulja priliku i da se osvrne malo na aktualna događanja u zadarskoj košarci.

– Držati 50 godina jednu razinu nije jednostavno. Bilo je i kriza pa evo i sada u posljednje vrijeme, ali dat će Bog da se i to prebrodi i da Puntamika nastavi živjeti. To je klub koji je puno dao zadarskoj košarci. Što se Zadra danas tiče, morate mi dopustiti da kažem nekoliko riječi o Muzeju zadarske košarke i gospodinu Kreši Butiću.

Pa kako ne bismo…

– Divim se tom čovjeku i onome što radi. Tko god dođe u Zadar može vidjeti njegovo djelo i osjetiti povijest kluba.

A KK Zadar?

– Skidam kapu dečkima, igraju jako dobro, osvojili su nekoliko trofeja u posljednje vrijeme i više puta napunili dvoranu što je na ovim prostorima raritet. Ipak, žao mi je što se izgubila ona bit zadarske košarke. Kada sam ja bio trener 1995., što je tada neslavno završilo, od 12 igrača imao sam osam juniora Zadra; braća Ružić, Perinčić, Tiziano Mazija, Bulić, pokojni Sičić, najstariji je bio Šarlija sa 22 godine. Od veterana je tu bio samo Josip Vukičević. Nažalost, da se tada imalo strpljenja mislim da se moglo nešto napraviti. No, Zadar je takav da uvijek traži rezultat i ako se ne dobije nekoliko utakmica – kriv je trener. A svakoj momčadi treba strpljenja, vidi se to i na današnjem primjeru.

Kada govorimo o zadarskoj košarci imena Kreše Ćosića i Giuseppea Giergie su uvijek prisutna.

– Mlade naraštaje treba upoznavati s Krešom i njegovim djelom. Isto tako i s Pinom. Takve igrače nije imao nitko u Europi.

Za kraj, Pulja je “istresao” još nešto što mu je na duši.

– Žao mi je što je klub lani donio odluku da zabrani starim igračima besplatne karte. Pa neće desetak starih igrača osiromašiti ni obogatiti klub. Ti su ljudi dali svoj život na parketu Jazina i igrali za nikakve novce. Zaslužili su barem priliku da se pojave tamo i sjednu kao gospoda. To me pogodilo, nadam se da će se u budućnosti poraditi na tome – zaključio je.