UMNJACI I LICEMJERI Luka, jedi puno sladoleda i odmori

Spletom okolnosti prije nekoliko mjeseci sam prvi put u životu vadio umnjak. Nije bilo planirano. Jednostavno sam pri jednom zagrizu osjetio bol koja nije prolazila i nakon pregleda kod stomatologa i “slikanja” jedino rješenje je bila uputnica za oralnog kirurga.

Bila je riječ o donjem lijevom umnjaku, koji je otišao u vrlo nezgodnom smjeru, do te mjere da ga je kirurg morao poprilično razbiti u mojim ustima da bi izišao. Bila je to “muška borba”, ali pod anestezijom se, srećom, nije osjetila. Epilog svega: tri šava, mirovanje i – sladoled!

Prva dva dana živio sam praktički samo na sladoledu kako bi se operirano područje hladilo. Sve u svemu, nije bilo prestrašno, ali baš ni ugodno. Trebalo je proći još nekoliko dana da se prehrana polako vrati u normalu, a šavove sam izvadio nakon 10 dana, čime je završen cijeli proces. Bilo kako bilo, trebalo je istrpjeti tih desetak dana.

Luka Božić ima, koliko sam uspio čuti, sličan problem. Ne znam je li operacija bila planirana određeno vrijeme ili je uslijedila nakon nekoliko dana bolova, ali svakako je – operacija. Pa valjda nije preporučljivo odmah sa šavovima u ustima uskočiti u ozbiljan trenažni proces.

Luka Božić, očito, neće nastupiti za hrvatsku reprezentaciju u nadolazećim utakmicama kvalifikacija za Europsko prvenstvu. Premda ga je izbornik Josip Sesar uvrstio na popis. Što se u međuvremenu događalo u komunikaciji između njih dvojice, odnosno Košarkaškog kluba Zadar i HKS-a, nije poznato.

Je li se cijela situacija (pod pretpostavkom da se za operaciju znalo ranije) mogla s(p)retnije iskomunicirati? Zasigurno jest. Ali nije tajna da ni Klub ni Savez nisu baš “na ti” s komunikacijom. A ni odnosi im u posljednje vrijeme nisu idilični.

No, trebaju li Luka i Zadar u svemu tome sada trpjeti licemjerje pojedinaca koji jedva dočekaju svaku situaciju da se “očešu” o Grad košarke, dok se u nekim drugim situacijama mudro šuti? E, to sigurno ne trebaju.

Ako se nitko ne sablažnjava nad time da se Ante Žižić zahvalio izborniku Sesaru na pozivu, rekavši da će preskočiti ovaj ciklus, jer je “promijenio klub i treba mu vremena za adaptaciju” – a govorimo o igraču od 27 godina sa Euroligaškim i NBA iskustvom koji je Sesaru trebao biti prva opcija na poziciji centra (a bilo je kroz povijesti još bogzna koliko sličnih slučajeva o kojima se moglo “diskutirati”) – onda je najmanje što se može napraviti ostaviti na miru i Luku Božića.

Zadar je klub sa mali milijun svojih mana i problema, ali u konačnici i da je u datom trenutku odlučio da Luka Božić problem s umnjakom rješava baš sada – za vrijeme reprezentativne akcije – to je njegovo legitimno pravo. Ili je možda trebao čekati da problem eskalira, primjerice, pred doigravanje za prvaka Hrvatske? I da najboljeg igrača (u konačnici i onoga u kojega je najviše uložio) izgubi u najvažnijem trenutku sezone.

A reprezentacija, jadna, napaćena i godinama devastirana hrvatska reprezentacija – za što sigurno nije kriv nitko iz Zadra – već će se snaći nekako. Snalazila se i bez većih igrača od Luke Božića, kada nije bilo toliko drame i medijske pompe. Uostalom, izbornik Sesar je snalažljiv trener. Pa nedavno je sa svojim Dinamom, kako se i sam pohvalio, uspio zatvoriti tog MVP-a i ostaviti ga bez poena u međusobnom susretu. Zasigurno će naći recept i za Francusku i Cipar.

Da podvučemo crtu, komunikacija je sa zadarske strane mogla i morala biti bolja. Neka to bude pouka za ubuduće. Ali poštedite nas moraliziranja iz smjera metropole, jer bi se o njezinom utjecaju na hrvatsku košarku mogla dobra knjiga napisati.

Reprezentaciji sretno u kvalifikacijama, a ti, Luka, jedi puno sladoleda i odmori za sljedeće izazove. Uskoro će Hrvatska igrati i kvalifikacije za Olimpijske igre pa će i tamo izborniku biti važno da najbolji igrač u regiji bude zdrav i spreman.