LUKA HOTI: “Zadar me stvorio, a Zagreb oblikovao kao kondicijskog trenera”

Luka Hoti, zadarski kondicijski trener, nedavno je za novu stanicu svoje zanimljive karijere odabrao Abu Dhabi, glavni grad Ujedinjenih arapskih emirata, točnije klub Al Wahda FC, koji se natječe u tamošnjoj prvoj ligi. Tamo je Luka stigao iz zagrebačkog Dinama, s kojim je prošle sezone osvojio naslov juniorskog prvaka Hrvatske, no njegov je sportski put doista nešto što treba proći stepenicu po stepenicu. Pa kako je to bivši košarkaš, koji je kroz struku prošao razne sportove, postao jedan od najboljih hrvatskih kondicijskih stručnjaka u nogometu?

– Svi koji me poznaju, znaju da je košarka moja najveća ljubav, sport u kojemu sam proveo cijelo djetinjstvo pa i nešto igrao nakon navršenih 18 godina. Nakon toga i završenog obrazovanja, radio sam u mnogim sportovima. Možda će netko reći da je to bilo pogrešno, ali za mene se pokazalo itekako ispravnim. Smatram da se kondicijski treneri ne bi trebali ograničavati, jer radom u različitim sportovima mogu razviti nove metode te u konačnici dobiti sjajne alate, odnosno rješenja za različite situacije u kojima se nađu tijekom karijere. Tako sam i ja u zahtjevnom svijetu kakav je nogometni, gdje se od tebe očekuju vrlo brza rješenja, nerijetko koristio neke stvari koje sam naučio radeći u drugim sportovima i pokazale su se jako korisnima – počinje Luka svoju priču.

Vratimo se još malo unatrag, na najvažnije stanice i ljude u Vašoj karijeri.

– Od početka sam u svemu bio vrlo znatiželjan. Sjećam se kada mi je naš poznati kondicijski trener Jure Šango posudio prvu knjigu, za mene je u tom trenutku ona bila prenapredna. No, od početka sam “žicao”, snimao, učio, prvo od naših lokalnih stručnjaka, koji su iznimno kvalitetni poput Šanga, Edija Stipića… pa onda i drugih. Nikada nisam imao posebnog mentora, ali svi su oni meni na neki način bili mentori, a da toga nisu bili ni svjesni. Često sam koristio neke njihove vježbe i metode i tako su svi utjecali i na moje formiranje kao kondicijskog trenera.

U svijet nogometa Luka je ušao kroz tadašnji NK Zadar.

– To je bila vrlo važna stepenica u mojoj karijeri i zahvalan sam tadašnjem predsjedniku Svetku Ćustiću koji mi je dao priliku da radim u tom klubu. Bilo je to sjajno iskustvo. Promijenio sam nekoliko trenera prve momčadi, što je za mene čak bilo i dobro, jer sam upoznao širok spektar stručnjaka i od svakoga nešto naučio. Posebno bih istaknuo Mislava Karoglana, Dragana Blatnjaka i Želimira Terkeša te osobu s kojom sam se najviše povezao, a to je Zvonimir Jurić. On me naučio nekim važnim detaljima o nogometu koje i dan danas koristim i na tome sam mu neizmjerno zahvalan.

Nakon Zadra, došao je poziv iz Zagreba, od uglednih prof. Luke Milanovića i Igora Jukića i tvrtke Biotrening, a potom odlazak u Kinu i rad u tamošnjem Olimpijskom savezu.

– Na cijelom tom putu prof. Milanović i Jukić su na neki način uvijek bili uz mene i pomagali mi pa mogu reći da me Zadar stvorio kao kondicijskog trenera, a Zagreb oblikovao.

A nakon Kine, došao je poziv iz Dinama.

– U Dinamo sam došao na poziv tadašnjeg direktora Škole nogometa Željka Kopića, kojemu sam također jako zahvalan, ali ne mogu ne izdvojiti Tomislava Butinu, koji je zaista vjerovao u mene i postavio me na najvažniju poziciju za kondicijskog trenera u cijeloj Školi. Dobro smo radili, ostvarili odlične rezultate i vjerujem da smo mu uzvratili to povjerenje na pravi način.

Kakvo je bilo cijelo to iskustvo u Dinamu? Po čemu ćete ga posebno pamtiti?

– To je bilo iskustvo koje me je definitivno podiglo na višu razinu i mogu reći pozicioniralo na nekakvu mapu kondicijskih trenera, jer kada imaš Dinamo u životopisu, onda ti se mnoge stvari otvaraju. U Dinamu sam bio dvije i pol godine i mogu reći da sam imao sreće što sam cijelo to vrijeme proveo s istim stručnim stožerom na čelu s glavnim trenerom Ivanom Senzenom, koji me od početka sjajno prihvatio. Prvo smo s generacijom U-18 (juniori 2) osvojili zagrebačko prvenstvo u godinu dana starijoj konkurenciji, a nakon toga smo dobili povjerenje da radimo s U-19 momčadi, za koju slobodno mogu reći da je najvažnija nakon seniorske. Osvojili smo prvenstvo Hrvatske ispred nikad jačeg Hajduka, koji je bio viceprvak Europe, što je bio fenomenalan uspjeh. Osim toga, u Dinamu sam osjetio i draži Lige prvaka i to su stvari koje nikada neću zaboraviti.

Naravno, u mlađim kategorijama ima i nešto važnije od samog rezultata.

– Iz moje perspektive, ono na što sam posebno ponosan je što smo imali čak 59 službenih utakmica u sezoni i jako puno putovanja, a nikad manji broj ozljeda. Naravno da to nije samo moj uspjeh, nego plod rada cijeloga stručnog stožera. Imali smo sjajne međuljudske odnose i uvijek maksimalnu podršku od direktora Butine. Na kraju svega, promovirali smo osam igrača u prvu momčad, što je bio glavni cilj i mislim da možemo biti itekako zadovoljni. Dinamo je jedna velika mašinerija, koja praktički od 0-24 svaki dan razmišlja kako proizvesti igrače. Drago mi je da sam bio dio tog sustava i zahvalan sam svim ljudima s kojima sam surađivao na bilo koji način.

Do transfera u Abu Dhabi došlo je također zahvaljujući poznanstvu iz Dinama.

– Trener Senzen i ja smo još ranije rekli da, nakon što nam istekne ugovor s Dinamom, ako se otvori prilika za rad u inozemstvu i ako budemo mogli ići zajedno, to ćemo i napraviti. Tako je on dobio ponudu Al Wahde da bude direktor Akademije pa je i do mog transfera došlo zahvaljujući njemu. U klubu sam, zajedno s Ivanom, zadužen za najtalentiraniju U-16 generaciju, koja ima sedam mladih reprezentativaca i uz to sam koordinator kondicijske pripreme za cijelu Akademiju. Cilj nam je unaprijediti postojeći sustav rada, koji je već na dobroj razini, a mi ćemo ga pokušati podići još stepenicu više. Osim toga, jedan od ciljeva je i edukacija domaćih stručnjaka i to je nešto čemu se posebno veselim, jer uvijek volim ostaviti nešto iza sebe u sredinama gdje radim.

Imate li neke posebne želje ili snove u karijeri, poput Olimpijskih igara ili hrvatske reprezentacije?

– Naravno da imam, kao i svi koji su u sportu. Moram istaknuti da mi se do sada sve što sam poželio ostvarilo uz Božju pomoć. Zato volim reći da imam najboljeg menadžera kojega mogu imati. Vjerujem da se uz Božju pomoć sve može i mogu reći da sam blagoslovljen što sam imao priliku ostvariti neke od svojih najvećih snova. Ponekad se sjetim dana kada sam počeo studirati i dok je tadašnji dekan prof. Igor Jukić imao uvodi govor, zamišljao sam gdje se vidim jednoga dana. Nešto od toga mi se već ostvarilo i što god mi Bog donese u budućnosti, siguran sam da će biti dobro – kaže Luka pa zaključuje priču o željama.

– Volio bih jednoga dana ponovno biti uključen u rad zadarskog sporta. Mislim da za to još nije vrijeme, ali jednoga dana mi je sigurno želja odraditi poneku sezonu kao kondicijski trener Košarkaškog kluba Zadar, s obzirom da sam u tom klubu proveo cijelo djetinjstvo i odatle je sve krenulo. Naravno, kada govorimo o Olimpijskim igrama ili hrvatskoj reprezentaciji, ne moram posebno naglašavati kolika bi to bila čast. I to su mi neke od najvećih želja, ali sve u svoje vrijeme. Uz Božju pomoć, vjerujem da je sve moguće.

Na kraju, htio je Luka istaknuti još nešto.

– U Hrvatskoj pa tako i u mom Zadru ima jako puno izvrsnih stručnjaka, ne samo u nogometu, nego u mnogim sportovima. Nije slučajnost da postižemo toliko sjajnih rezultata na raznim natjecanjima i da su naši stručnjaci izuzetno cijenjeni u svijetu. Naše škole i Kineziološki fakulteti u Zagrebu i Splitu nude širok spektar znanja i odgajaju izvrsne trenere. Vjerujem da je to jedan čvrsti temelj na kojemu će hrvatski sport biti uspješan još dugi niz godina – zaključio je Hoti.