MUZEJ ZADARSKE KOŠARKE Krešimir Butić: “Sve se odužilo u nedogled, ne znam više na čija vrata pokucati”

Kada će svjetlo dana ugledati Muzej zadarske košarke? Pitanje je to na koje odgovor čekamo već godinama. I više puta su postojale nekakve naznake odgovora, ali dalje od toga ništa. Muzej, zapravo, na svoj način egzistira već preko osam godina, otkako ga je Krešimir Butić, idejni začetnik i čovjek koji je uložio nemogući napor da prikupi sve ono što bi jedna takva insititucija morala imati, predstavio putem facebook stranice, na kojoj gotovo svakodnevno objavljuje uspomene iz bogate zadarske košarkaške povijesti. Dio eksponata izložen je na jednom od ulaza u Dvoranu Krešimir Ćosić, no sve je to preskromno za ono što takav projekt zaslužuje. Stoga smo, iako znajući da su mu u tom pogledu ruke vezane, još jednom pitanje s početka teksta uputili samom inicijatoru.

– Uzevši u obzir težinu i kulturološku važnost ovog projekta spram površnih trendova koji pogoduju zaboravu da grubo i neupitno pokrije i ono najsvetije – identitet grada košarke, koji rame uz rame stoji uz najprepoznatljivije zadarske simbole, pomalo neskromno, ali odgovorno tvrdim: Sve se ovo već odužilo i oteglo u nedogled – počinje Butić pitajući se:

– Moram li u gradu košarke biti Sizif po pitanju košarke? Na čija vrata pokucati? Ne moram valjda za Zadar otići iz Zadra i drugdje potražiti konkretnu podršku. Ne moram valjda…

Krešo tijekom proteklih godina nije prikupio samo vrijedne eksponate, nego i mnogo više od toga.

– Osim prikupljenih eksponata i arhivskog materijala vezanog uz povijest KK Zadra, u fazi smo prikupljanja potrebite dokumentacije bez koje bi sve dodatno kasnilo, primjerice, popisa i stručne katalogizacije eksponata. Da bi kroz sve to lakše i brže prošli ruku nam svoju svesrdno daju i kroz tu proceduru provode Nacionalni muzej sporta na čelu sa gospođom Danirom Nakić te Udruga dani Krešimira Ćosića s našom Anom Pajurin Ćosić. Oni su i sami prepoznali važnost svega ovog i shodno tome nam i pružaju pomoć.
Sve ove godine kroz svakodnevan rad, obilježavanja godišnjica, obljetnica, izložbi, raznih predavanja, ponajviše djeci po kampovima, prezentacijama kluba gostima iz drugih klubova, običnim strancima znatiželjnicima pa i onom pjesmom Zadar je najbolji i snimanjem njezinog spota… Svim tim nekako želimo potaknuti sam Grad, odnosno gradsku vlast da učini onaj završni korak koji ja ne mogu. Svojim sam radom došao do jednog zida i sad bi Grad u suradnji s institucijom Muzeja grada, strukom, Turističkom zajednicom Grada, pročelništvom kulture i sporta trebao učiniti završni i presudni korak. Ako to ne mogu biti Jazine jučer ni ŠC Višnjik danas, neka bude stara jezgra grada sutra.

Prostora sigurno ima, barem na poluotoku, koji sve manje “odiše zadarskim”.

– Prostora hvala Bogu ima. Ne uzimamo za pravo da se guramo preko reda, postoje naravno prioriteti, ali ipak pored izložbe dinosaura na 5 bunara ili paukova i zmija u gradskoj loži, u nekoj prednosti bi valjda morali biti – rezignirano će Butić.

Uistinu, Zadar je danas vjerojatno jedini grad na svijetu kojemu u centralnoj ulici dominira fan shop kluba iz drugoga grada, dok ništa vlastitoga nema. Zadarski identitet postao je fiktivni pojam.

– Ničija kopija nismo i ne želimo biti, ali toplu vodu ipak izmišljati nije potrebno. Zar je Hajduk lud kad je svoj fan shop otvorio na Kalelargi!? I svakodnevno je pun. Svi bi mi u Zadru imali korist od ovog NAŠEG prostora, govorimo li o edukaciji ili što se danas još i više nažalost gleda, samoj isplativosti – zaključuje Butić.