Je li Gunjević presudio sam sebi ili mu je Nadzorni odbor uistinu okrenuo leđa?

Već dugo se u zadarskoj košarkaškoj javnosti nisu tako žestoko lomila koplja oko odlaska, odnosno smjene nekog direktora Košarkaškog kluba Zadar kao što je to bio slučaj oko Davida Gunjevića.

U klub je došao u vrlo izazovnim vremenima. Koliko izazovnim, dovoljno je reći da se na javni poziv za direktora KK Zadra, raspisanim od strane Nadzornog odbora nakon smjene Željka Žilavca, osim njega nije javio nitko. David Gunjević bio je jedini kandidat koji je imao hrabrosti uhvatiti u koštac sa stanjem u klubu koje, najblaže rečeno, nije bilo dobro.

Veliki zaljubljenik u košarku, a k tome još i mlad, školovan i što je najvažnije nestranački čovjek, Gunjević je među širom populacijom dočekan s oduševljenjem. Nije mu naškodilo niti to što je upravo Ante Rubeša, kao predsjednik NO-a, bio veliki zagovaratelj njegovog dolaska. Prvo na mjesto vršitelja dužnosti, a kasnije i direktora KK Zadra što su neki protumačili na način da je Gunjevića upravo Rubeša instalirao na tu funkciju i da je on njegov “igrač”.

S takvom percepcijom javnosti Gunjević se očigledno nije mogao nositi. Nakon prvotnih zajednički iznešenih javnih stavova, prvenstveno po pitanju revitalizacije dvorane Jazine, njihov se odnos počeo hladiti. I ohladio se do te mjere da je Rubeša u prosincu prošle godine podnio ostavku na mjesto predsjednika. Je li nedovoljno dobar odnos izneđu njega i Gunjevića bio glavni razlog zašto je Rubeša donio takvu odluku, teško je reći. Ali da je bio jedan od razloga, sigurno je.

No, Gunjević niti nakon toga nije izgubio podršku Nadzornog odbora. Na čelo tog tijela je umjesto Rubeše došao Dino Martinović koji je, onda kao član, također izrazio podršku Gunjevićevoj kandidaturi, a istu je nastavio pružati sve dok neke Gunjevićeve odluke nisu počele narušavati njihov odnos.

Prva takva bila je otkaz trojici trenera u omladinskom pogonu, Petru Popoviću, Mariju Mandiru i Toniju Matešiću. Ta odluka, čini se, osim Martinoviću, nije najbolje sjela i svim ostalim članovima Nadzornog odbor od kojih je svatko imao svoj razlog zašto se ona ne bi trebala sprovesti.

Realno gledajući, možda je ta odluka sada već bivšeg direktora i bila mrvicu ishitrena. Popoviću je tek nekoliko mjeseci ostalo do mirovine, Matešićeva primanja uistinu nisu takva da bi znatno narušila financijsku sliku kluba, dok je Mandir najmanje kriv za situaciju u kojoj se našao kada je iz seniorskog prebačen u omladinski pogon.

Stvari su dodatno kulminirale kada je Nadzorni odbor donio odluku o poništenju spomenutih otkaza koju Gunjeviće nije želio sprovesti nakon čega su dvije strane komunikaciju održavale isključivo putem dopisa u medijima.

Kap koja je prelila čašu bio je posljednji dopis u kojem je Gunjević Nadzornom odboru dao do znanja kako neće staviti potpis na ugovor s Petrom Aranitovićem, kao ni na aneks ugovora s Darijom Drežnjakom koji je, podsjetimo, na vlastiti zahtjev raskinuo ugovor kako bi na ljeto kao slobodan igrač mogao potražiti novi klub.

Razlog zašto se Drežnjak odlučio na taj potez nije nam poznat. Možda se samo želio zaštititi, a možda mu je tako sugerirao njegov agent. Da se rauzmijemo, Drežnjak je napravio nešto na što je imao potpuno pravo s obzirom da klub prema njemu nije izvršio ugovorene obveze. I tu nije ništa sporno. Gunjević je, s druge strane, vjerojatno želio zaštititi dignitet kluba, što je također potpuno legitimno s obzirom na njegovu poziciju.

Pitanje je samo je li Gunjević razgovorom s trenerom Danijelom Jusupom mogao uvjeriti Jusupa da, u situaciji kada bi svako novo financijsko opterećenje moglo biti pogubno, priliku da mladim igračima i tako izbjeći situaciju da Jusup s tim prijedlozima ode prema Nadzornom odboru koji je jasno iznio stav kako se ne želi i neće miješati u sportsku politiku kluba i zadirati u rad trenera i sportskog direktora.

U istom je dopisu Gunjević od gradonačelnika Zadra Branka Dukića zatražio i smjenu čitavog Nadzornog odbora. Bio je to trenutak kada je postalo jasno da se došlo do točke s koje povratka nema.

Zaključak?

Gunjević je definitivno donio dosta pozitivnih stvari. Nakon dugo vremena klub je ponovno imao prihod od prodaje ulaznica što je samo njegova zasluga. Isto kao i za najveći broj pretplatnika u eri Višnjika. Ne zaboravimo i da je upravo Gunjević na mjesto trenera doveo Danijela Jusupa koji, pak, s nikad jeftinijim rosterom ostvaruje sjajne rezultate.

Medutim, Gunjević, kako ispada, nije bio čovjek koji je prihvaćao ičije sugestije, ni dobre ni loše, ostao je svoj do kraja, što ga je u konačnici i koštalo glave.