03 srp 2022
SNAŽNA PORUKA IZ MUZEJA “Krešu se spominje, ali ga se ne slijedi. Zato smo tu gdje jesmo”
Foto: Muzej zadarske košarke
KK Zadar

SNAŽNA PORUKA IZ MUZEJA “Krešu se spominje, ali ga se ne slijedi. Zato smo tu gdje jesmo”

Muzej zadarske košarke danas je na svojoj facebook stranici podsjetio na jedan tekst koji je, nažalost, kada je riječ o Košarkaškom klubu Zadar, uvijek jednako aktualan i upozoravajući. Prenosimo ga u cijelosti.

“Vodećim ljudima kluba, medijima, društvenim mrežama, ne budite svrha sami sebima, budite ono što je tako lako napisati vam i izreći, ali svjedočiti tome i živjeti sa Zadrom i za Zadar ipak je nešto drugo. ”Zovu Lakersi, zove i Zadar” pripada romantici vjekovima udaljenoj od zadarske sadašnjosti. Krešu se spominje i spominjat će ga se dok je svijeta i vijeka; ali Krešu se ne slijedi i to je vidljivo na svakom koraku… i zato smo tu gdje jesmo.

Pohlepa se u svim sferama združila s glupošću ovlastivši mediokritete da nam kroje budućnost po svojoj mjeri. Dodajte im još i pretjerani ponos – davno dokazanu odliku sitnih duša – i imate formulu čiji je rezultat ljudska bijeda. Priča se, ne i piše, o psovkama na Krešin račun; na zadarskom su mu mostu dobacivali sve i svašta jer se, zamislite, usudio živjeti svoju vjeru koja, više od svega, promovira ljubav. Usudio se razmišljati svojom glavom i slušati svoje srce.

Iako su mu udarce zadavali u Zadru više nego igdje drugdje, Zadar je najviše volio; iz Zadra je tužan odlazio nikad ga ne napuštajući. Znao je da Zadar ne predstavljaju rušitelji, no rušiteljima je uvijek iznova praštao; praštao im je, no njihove smjernice nikad nije prihvatio trenirajući moć praštanja i poniznosti. I zato nam Krešo treba više no ikad… u gradu u kojem živi mrtvima zavide na spomenicima… u gradu u kojem je normalno da bivši suigrači desetljećima ne pričaju zbog svađe kakva dolikuje dječacima vrtićke dobi i čije nesređene račune nasljeđuju njihovi nasljednici kao kakav moto. Prije negoli se gorčini prepustite i suditi ikome poželite, potražite svoje ogledalo.

Na fotografiji ovoj kao svjetionik stoji, kao da nas doziva i upozorava, na put ispravan ukazuje. Zadrani moji, pozivam vas vašim sjećanjem u koje se kunete na mene, na razum i zajedništvo, odbacite jal i ovaj klub i Grad učinite onim što oduvijek jesu, iznad sviju nas.”