ROKO JURLINA: “Poraz boli, ali ponosan sam na ono što smo napravili kada su nas svi otpisali”

Nakon tri godine Košarkaški klub Sonik Puntamika ponovno je ispao iz HT Premijer lige. Posljednji put Puntamičani su ispali iz lige 2012., nakon čega su sedam godina proveli u nižem rangu. Nakon ove, po mnogočemu specifične sezone, “zeleni” nisu uspjeli sačuvati premijerligaški status, izgubivši u dvjema kvalifikacijskim utakmicama od zagrebačkog Bosca na koš razliku. Prva utakmica u Jazinama završila je rezultatom 85:79 u korist zadarske momčadi, a druga u Trnskom visokih 78:58 za Zagrepčane.

– Naša želja za ostankom u ligi bila je doista ogromna, ali nažalost, nismo uspjeli. Kao da se sve ono loše što se događalo u klubu tijekom cijele sezone slilo u ovu posljednju utakmicu, gdje smo bili apsolutno prazni i nismo mogli pronaći željeni ritam. I takvi smo bili u igri sve do posljednje četvrtine, ali nije to bilo ni blizu igara koje smo prikazivali do sada. Čestitke Boscu na ulasku u HT Premijer ligu – analizirao je utakmicu nakon (ne)prospavane noći Roko Jurlina, trener Puntamičana.

U situaciji u kakvoj se našao doista je teško išta spočitnuti ovom mladom zadarskom stručnjaku. Sa tek 28 godina našao se u situaciji u kojoj nisu bili ni mnogo iskusniji treneri. Kada je prije dva i pol mjeseca preuzeo momčad, ona je bila gotovo u potpunom rasulu, do te mjere da je bilo pitanje hoće li uopće završiti sezonu, a kamoli se boriti za ostanak. A na kraju, ne da se borila, nego je došla na koračić do cilja, kojega su svega nekoliko mjeseci ranije svi smatrali nemogućom misijom.

– Mislim da se neće nitko uvrijediti ako kažem da smo u tom trenutku samo Jakov Vladović i ja vjerovali da je to moguće. Došli smo blizu, ali nažalost, nismo uspjeli napraviti taj završni korak i ostaje nam gorak okus. S ozbirom na sve okolnosti, vjerojatno je to realnost, iako smo mi doista vjerovali do posljednjeg trenutka.

Posebno je Jurlina htio zahvaliti svim igračima koji su do kraja sezone branili boje kluba.

– Dečki su mjesecima igrali bez novaca i preko granica boli. Pokazali su veliku ljudskost, karakter i borili su se do samoga kraja. Treba se vratiti malo unatrag, kada su nam svi predviđali da u Ligi za ostanak nećemo imati nijednu pobjedu, jer je sitacija u klubu bila praktički potpuno devastirana. A mi smo u svakoj utakmici bili “živi” i dobili smo ih 5 od 12, izborivši tako ove dodatne kvalikacije. Tu su momci pokazali ogroman karakter i ljubav i bez obzira na krajnji ishod mogu reći da sam ponosan što sam trener ove momčadi.

I jutro nakon u glasu mladog zadarskog trenera osjetila se razočaranost.

– Iskreno, trenutačno sam baš prazan sam i tužan i trebat će koji dan da mi se sve ovo slegne. Nadam se prije svega da će se problemi u klubu riješiti, jer Puntamika definitivno ima perspektivu da bude kvalitetan premijerligaški klub. Neće biti lako vratiti se u viši rang, ali ako se napravi dobar posao u sljedećih nekoliko mjeseci siguran sam da je to moguće. Što se mene i igrača tiče, sada se prvo trebamo malo odmoriti, nadam se u dogledno vrijeme i dobiti ono što smo zaslužili, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje.

Za kraj Jurlina je htio još jednom istaknuti.

– Hvala svima onima koji su bili uz nas cijelo ovo vrijeme i bodrili nas u ovoj borbi, a posebno Jakovu Vladoviću i našim igračima. Zbog njih mi je i najviše žao što na kraju nismo uspjeli, jer bi to bila jedna zaista posebna sportska priča, ali očito je sudbina ovaj put tako htjela. Ponosan sam na njih kao ljude i sportaše i to je ono pozitivno što želim sačuvati iz ove priče.