POVIJEST SKOKOVA U VODU Predstavljena knjiga “Od Kolovara do Rija” autora Nebojše Gunjevića

Za potpuni doživljaj nedostajalo je samo izvođenje jednog skoka. Jasno, u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadra to je bilo nemoguće, ali ono što je bilo moguće na kraju je i realizirano, javnosti je predstavljena knjiga Od Kolovara do Rija; Pogled na povijest Kluba za skokove u vodu Zadar, autora Nebojše Gunjevića, piše Šime Ćurko za Zadarski list.

Bila je to prigoda za okupljanje generacija zadarskih skakača koji su dobili kapitalno djelo napisano na 306 stranica te popraćeno brojnim fotografijama. Kako je to u uvodu istaknula Tamara Šoletić, voditeljica programa, bazen i skakaonica na Kolovarama nisu vezani samo za sportaše, a to nisu samo skakači nego i plivači te vaterpolisti, već za brojne generacije Zadrana.

– Bilo je to mjesto okupljanja, mjesto gdje smo prvi put kao djeca počeli plivati, mjesto prvih zaljubljivanja i zato svaki Zadranin može jednim dijelom svojatati ono što su naši skakači u profesionalnom smislu ostvarili na domaćim, europskim, svjetskim prvenstvima, kao i na olimpijskim igrama. Gledajući skakače kao dijete pitala sam se je li to sport ili možda umjetnost, ili i jedno i drugo – rekla je Šoletić.

Knjiga je izdana u 500 primjeraka, nakladnik je Matica Zadrana, a jedan od najzaslužnijih što je ugledala svjetlo dana je svakako Velimir Friganović, počasni predsjednik Kluba skokova u vodu Zadar.

– Na bazen sam došao 1960. godine, a tamo su već bili skakači. Prvi koji su osvojili zlatne medalje na državnom prvenstvu bili su Aldo Stošić, Marija Surać i Luka Bezić. Uslijedilo je razdoblje Valtera Sutlovića i Dragana Dumića, koji su u natjecateljskom smislu trajali desetak godina. Njihov prvi iskorak bio je 1966. u Jesenicama, a bili su i na prvom Svjetskom prvenstvu u Beogradu 1973. Potom dolazi Arno Longin, hrvatska i legenda bivše države, bio je čak 16 godina neprikosnoven na tornju i dasci tri metra.

Dolaze potom mlađe generacije.

– Longin je trenirao Šimu Perića i Juricu Kurjaka, a Valter Sutlović svog sina Marka. Najduže je skakao Perić za kojeg sam se nadao da bi mogao izboriti olimpijske igre, što bi bio golemi iskorak ne samo za klub, nego i za skokove u vodu u Hrvatskoj. Nismo uspjeli, Atena 2004. i Peking 2008. su ostale neostvarene želje.

Pojavila se tada Marcela Marić.

– Krasna djevojka koja je bila blizu plasmana u London 2012. Rekao sam joj, nema veze. Nije bio London, ali bit će Rio 2016. I bio je Rio kada je Marcela ostvarila našu i njenu želju za odlaskom na Igre. Marcela je uspjela, ušla je među 30 najboljih skakačica u svijetu i nastupila u Olimpijskim igrama u Riju na čemu joj još jednom čestitam i zahvaljujem.

Friganović je posebno zahvalio autoru Nebojši Gunjeviću.

– Pok. Pavao Jerolimov je počeo pisati knjigu o skokovima, ali je nažalost preminuo prije nego ju je završio. Gunjević je prihvatio odgovornost, uz mene kao desnu ruku u ovom zahtjevnom poslu, i napisao potpuno novu knjigu koja izgleda sjajno i u kojoj ima sve što se događalo sa zadarskim skokovima do 2020. godine – rekao je Friganović.

Knjiga o skokovima u vodu peta je Gunjevića monografija iz područja sportske publicistike.

– Pisanje monografije je krvav posao i to znaju svi oni koji su to radili ili pokušali raditi. Stoga posebno zahvaljujem Bogu, bez čije pomoći danas ovdje ne bismo predstavljali knjigu, a zahvaljujem i supruzi Zdravki s kojom sam 39 godina i koja trpi kod pisanja svake moje knjige – rekao je Gunjević i prisjetio se kako su Friganović i Drago Marić došli kod njega sa željom za pisanjem knjige koja je svjetlo dana ugledala 5. prosinca prošle godine po izlasku iz tiskare Crobook.

– U prvi trenutak sam odbio Friganovića, ali sam se na kraju ipak odlučio ispuniti njegovu želju. Prevagnulo je to što sam i ja dijete bazena, što sam tamo proveo mladost, što sam gledao toliko sjajnih skakača, od kojih mnogi nikada nisu bili članovi kluba niti su se natjecali, ali su svejedno bili vrsni skakači.

Gunjević je izrazio zadovoljstvo što je promociju knjiga pjesmom podržala i klapa Intrade, a skokove u vodu sažeo je u tri riječi.

– Neopisivo, nezaboravno i neprocjenjivo!