26 ruj 2022
VODITELJ KAMPA MACCABI ZICHRONA Rajko Vidaković: “Dočekali su me s nevjerojatnim respektom i poštovanjem kao trenera i kao osobe”
KK Zadar

VODITELJ KAMPA MACCABI ZICHRONA Rajko Vidaković: “Dočekali su me s nevjerojatnim respektom i poštovanjem kao trenera i kao osobe”

Trener pretkadetske momčadi KK Zadar, Rajko Vidaković upravo se vratio iz Izrael gdje je bio tjedan dana voditelj Maccabi Zichron Spring Basketball Campa 2022.

– Njihov menagment me je pozvao da budem voditelj kampa koji je trajao tjedan dana, dok sam ja ukupno tamo bio 10 dana. U kampu je sudjelovalo oko 100-njak igrača i 10 trenera. Ja sam bio zadužen za organizaciju i sprovođenje plana i programa stručnog dijela kampa i za edukaciju igrača i trenera – ističe Vidaković.

Kako je uopće došlo do njegovog odlaska u Izrael?

-Do poziva je došlo jednom zanimljivom pričom tako što je trenutni direktor Maccabi Zichrona g. Yonatan Simri prije 5 godina dao otkaz kao trener omladinskog pogona Maccabi Tel Aviva i odlučio putovati po najkošarkaškijim zemljama Europe da sakupi što više znanja o košarci i da to znanje prenese na novi klub u kojem bude radio, jer je veliki košarkaški entuzijast i zaljubljenik u europski stil košarke. Tako je prošao najbolje klubove u Španjolskoj, u Njemačkoj je bio kod Pešića u Bayernu, u Turskoj gost kod Davida Blatta u Darusafaki te Željka Obradovića u Fenerbaheceu, u Srbiji je prošao Partizan, Zvezdu i Mega Vizuru gdje se najviše zadržao kao gost kod Dejana Milojevića, te je na kraju došao u Hrvatsku. Bio je u Ciboni, Cedeviti, Zadru, Rijeci i Splitu. Tako je u ljeto 2017 ušao na moj trening i pitao me da li može promatrati kako radimo. Htio je ostati trening, dva ali kako mu se svidio način rada ostao je na kraju gotovo 3 tjedna. Svidio mu se i rad i svih ostalih selekcija, te se u Izrael vratio sa visokim mišljenjem o omladinskom pogonu KK Zadra. A to je i pokazao prije par mjeseci kad mi se javio da je postao direktor Maccabi Zichrona i da želi da dođem na Maccabi Zichron Spring Basketball Camp kao voditelj kampa i da podučavam njegove trenere i igrače sustavu rada u KK Zadru sa mladima, a također bi htio i uspostaviti čvršće odnose njegovog kluba sa KK Zadrom. Nakon što mi je uprava KK Zadra velikodušno izašla u susret i omogućila odlazak prihvatio sam poziv i otišao.

Nekoliko riječi o kampu?

– O kampu mogu samo reći da je bio pun pogodak, i da su na kraju apsolutno svi sudionici bili prezadovoljni. Dočekali su me sa nevjerojatnim respektom i poštovanjem kao trenera i kao osobu. Gotovo svi igrači su me nakon treninga doslovno potezali za rukav da ih ispravljam u svakoj vježbi, željeli su naučiti što više i nisu nakon treninga htjeli ići doma već bi još satima bili u dvorani te sam ostajao s njima raditi dodatno na detaljima individualne tehnike, dok su treneri iza treninga i još do dugo u noć na zajedničkim večerama me tražili da im objašnjavam moje principe treniranja košarke kao i svaki pojedini detalj na kojemu radim. Njima je metodika učenja košarke donekle strana jer oni gaje potpuno drugačije poimanje treniranja gdje na treningu dominira slobodna igra sa što većom agresivnosti i intenzitetom, dok korekcija i rad na detaljima su veoma zapostavljeni. Zato su im igrači poprilično neškolovani iako ironično imaju ogromnu želju za napretkom.

Izrael?

Izrael je jedna nevjerojatna zemlja koja voli i želi učiti i ne srami se učiti od drugih. Na kraju sam mogao biti samo sretan, ali i sjetan što mi treneri ovoliko poštovanje rijetko možemo osjetiti u vlastitoj zemlji. Za kraj kampa održao sam i jedan košarkaški seminar za sve trenere kluba, gdje sam im u nekoliko odabranih tema pokušao na parketu sa odabranim igračima prezentirati još preciznije naš način rada. Zanimljivo je da su mi također ponudili da dođem 3 dana prije kampa da me provedu po svim meni zanimljivim mjestima u Izraelu, a budući sam praktični vjernik to mi je bilo ostvarenje životnog sna, posebno ući u Jeruzalem. Tako da su me prvih 3 dana moga boravka tamo vodili po svim mjestima na kojima su se prije 2000 g dešavali svi događaji koje mi danas slavimo u našoj vjeri. U posebnom sjećanju će mi ostati dolazak ispred čuvenog Zida plača, posjet kući Josipa i Marije u Nazaretu, prolazak Via Dolorosom-križnim putem, penjanje na Golgotu te ulazak u Kristov grob, kao i još mnogo toga.

Još jedan zanimljiv podatak dao nam je Vidaković.

– Također sam bio i na kadetskom i juniorskom finalu Izraelskog prvenstva gdje sam se pozitivno šokirao koliko Izraelci vole sport, a posebno košarku. Na oba finala u dvorani je bilo oko 2000 gledatelja, svi u majicama klupskih boja i rekvizitima navijaju za svoje timove, dok utakmice prenosi uživo Nacionalna televizija. Kad se sjetim da su na naša finala mlađih kategorija lani došli 30-ak roditelja igrača, i da rezultati nisu bili objavljeni nigdje osim na lokalnim portalima onda se sa pravom zapitam da li mi u Hrvatskoj uistinu volimo sport, ili volimo samo velike sportske rezultate.

Za kraj mogu samo reći da su Izraelci i Izrael jedan fascinantan narod i zemlja kako kulturološki tako i sportski i da je poseban osjećaj biti tamo. Zahvalio bih se svojim predivnim domaćinima klubu Maccabi Zichron Yaakov te njihovim trenerima i igračima na čelu sa direktorom Yonatanom Simri koji su dali sve od sebe da se tamo osjećam kao kod kuće, s nadom da ćemo i mi njih u budućnosti znati jednako ugostiti i ostvariti jednu obostrano plodonosnu suradnju – pridodao je na kraju Rajko Vidaković.