27 stu 2021
KRAJ VELIKE KARIJERE Vedran Ješe: “Kada podvučem crtu, sretan sam, zadovoljan i ponosan”
Domaći nogomet

KRAJ VELIKE KARIJERE Vedran Ješe: “Kada podvučem crtu, sretan sam, zadovoljan i ponosan”

U godini u kojoj je napunio okruglih 40 Vedran Ješe je, nakon više od 20 godina aktivne nogometne karijere, “objesio kopačke o klin”. Posljednje razdoblje iznimno bogate i zanimljive karijere Vedran je proveo u biogradskom Primorcu, za kojega je igrao od 2015., a prije toga jednu je sezonu bio član NK Zadra.

Službeni oproštaj upriličen je na utakmici 1/16 finala Hrvatskog nogometnog kupa između Primorca i splitskog Hajduka, kada je preko 2000 gledatelja velikim pljeskom ispratilo Ješu u sportsku mirovinu.

– Bilo je baš lijepo. Hajduk je klub koji mi je drag od malih nogu, oduvijek sam volio taj ambijent i atmosferu i mislim da je ovo bio idealan trenutak da se oprostim od nogometa. Hvala navijačima, posebno mojim Biograjcima i svima u klubu. Bilo je to prekrasnih šest godina nogometa i prijateljstva – kaže Vedran.

Foto: Jure Mišković

Premda bi se o njegovoj karijeri mogla slobodno napisati knjiga, ono po čemu će ga šira sportska javnost zasigurno najviše pamtiti je naslov prvaka Hrvatske sa Zagrebom osvojen 2002.

– To je sigurno bilo nešto posebno i neponovljivo i velikim dijelom je obilježilo sve nas koji smo bili dio te generacije. Nakon toga bio sam prvak i sa Dinamom i zaigrao za hrvatsku reprezentaciju, što je bio moj veliki cilj u karijeri. Kada podvučem crtu ispod svega, mogu reći da sam sretan, zadovoljan i ponosan.

Bilo je tu i inozemnih avantura, ali ipak ne u onim ligama u kojima se Vedranu to predviđalo u ranim godinama karijere.

– Možda se nešto moglo razviti na ovaj ili onaj način, ali u konačnici ne žalim ni za čime. Svatko ima svoj put i puno je faktora koji utječu na jednu sportsku karijeru. Mislim da je moja bila sasvim korektna, osvajao sam trofeje, zaigrao za reprezentaciju, igrao u inozemstvu, upoznao mnogo ljudi, stekao prijatelje, naučio jezike i nemam razloga  žaliti ni za čime.

Šampionska generacija NK Zagreba

Ljubav prema nogometu bila je i ostala velika. Da nije tako, zasigurno ne bi ni igrao do ulaska u peto desetljeće života.

– Nogomet je moj život, uživao sam i uživam igrajući ga. Ipak, nakupilo se već dosta godina i fizički više ne mogu pratiti taj ritam. Glava bi htjela, ali tijelo neće i morao sam reći dosta. Ali to sigurno nije zbogom najdražoj lopti.

Budućnost?

– Volio bih ostati u nogometu, ali za sada nemam konkretne planove. Ne mogu reći da se vidim u trenerskom poslu, ali tko zna što nosi budućnost. Kroz sport sam stekao mnogo prijatelja i s nekima od njih sam već razgovarao o određenim stvarima pa ćemo vidjeti što će se iz toga izroditi.

U dresu hrvatske reprezentacije 2006.

Kada se podvuče crta, iako je riječ o nižem rangu natjecanja, Primorac je bio klub u kojemu je Ješe najduže ostao. U šest godina osvojio je pet naslova pobjednika Županijskog kupa, dvaput bio drugi u 3. HNL jug i ponio kapetansku vrpcu stoljetnog kluba.

– Za moj Primorac imam samo riječi hvale. Došao sam na poziv prijatelja, čisto malo da odigram koju utakmicu, a na kraju se to odužilo na šest godina. Bilo mi je zaista predivno, ovaj klub mi je omogućio da produljim igrački vijek i uživam u nogometu pred kraj karijere i na tome ću mu biti vječno zahvalan. Još jednom, mogu se samo zahvaliti svima u klubu i gradu na svemu – zaključio je Vedran.

Foto: Vedran Sitnica

Završila je tako igračka priča Vedrana Ješe, čovjeka rođenog 3. veljače 1981. u Banja Luci, koji je sportsku afirmaciju doživio u Zagrebu, da bi ga životni put potom, preko nekoliko stranih zemalja, doveo do Zadra, gdje i danas živi s obitelji. Čvrst i pouzdan branič, odlične tehnike i sjajnog pregleda igre, sportaš koji se borio, igrao i uživao u nogometu dokle god ga je “tijelo slušalo”, ali i gospodin i izuzetno ugodna osoba van terena.

Vedrane, sretno u budućnosti! Ne sumnjamo da imaš još toga za dati nogometu i sportu općenito.