ZADARSKA FEŠTA Od Trga do Višnjika i natrag

Kroniku jednog ludog dana zapravo bi trebalo započeti još one večeri kada je Zadar izgubio treću utakmicu, u kojoj je vodio 16 razlike i imao šut za naslov prvaka. I kada se počelo pričati da bi, dođe li do majstorice, Višnjik mogao biti pun.

No, valjalo je sačekati četvrtu, jer su Zadrani, naravno, priželjkivali sve riješiti u Splitu. To se ipak nije ostvarilo, već su se morali s izjednačenim rezultatom vratiti u svoju dvoranu. A kako je kasnije kazao i sam trener Mršić, kada se vidi kako je sve ispalo, vrijedilo je izgubiti one dvije u Splitu.

Iste večeri kada je Zadar izgubio četvrtu počela se ozbiljno kuhati ideja o navijačima na tribinama, a kako se utakmica bližila, ona je poprimala sve ozbiljnije obrise. Ipak, neizvjesnost je potrajala sve do onoga trenutka kada ulazi napokon nisu otvoreni, a navijači počeli ulaziti u Krešin dom.

Bilo je to zapravo neizbježno, kada se vidilo koliko se ljudi okupilo ispred dvorane, čekajući da vide i podrže svoje ljubimce. Okupljanje uz pjesmu počelo je već oko 18 sati na Narodnom trgu, odakle se uskoro u korteu krenulo put Višnjika.

Zastave, šalovi, poneka baklja i hrpa pozitivne energije, koja je samo čekala da se pretvori u huk s tribina. Tako je na kraju i bilo, drugačije nije ni moglo. A drugačije nije mogla završiti ni sama utakmica.

“Zadar šampion, Zadar šampion!”, orila se pjesma. Emocija se potom iz Krešinog doma samo preselila ponovno na Narodni trg, gdje su prvaci, kako to već nalaže običaj, izišli na balkon i izazvali pravi navijački delirij. Bila je to još jedna košarkaška fešta koja će se u Zadru dugo pamtiti.

Nadamo se samo da do sljedeće neće ponovno morati proći toliko vremena.