KANADSKA BODULICA Andrea Čanković: “Uvijek će mi biti žao što nisam imala priliku sve snove ostvariti u Zadru”

Vrlo je zanimljiva životna i sportska priča Andree Čanković, 26-godišnje Zadranke, koja već šest godina živi u Kanadi. Od odbojkaških početaka u “hladnim Baninama” do naslova četverostruke prvakinje Kanade. S Andreom smo razgovarali o sportu, ali i obrazovanju, životu na drugom kontinentu te usporedbi između Kanade i Hrvatske, Vancouvera i Zadra… Zanimljiva priča koju vrijedi pročitati.

Opiši nam malo svoj sportski put. Kako je sve teklo od Zadra do odlaska “preko bare”?

– Sportski put je krenuo u Zadru kroz razne sportove, od kojih je na kraju prevagnula odbojka, koju sam počela trenirati u OK Zadru pod vodstvom trenera Roberta Kresoje. U Zadru sam igrala kroz osnovnu i srednju školu još u hladnim Baninama, kada smo usred zime trenirali u jaknama i rukavicama. Nakon srednje škole dvije godine sam igrala i u Zagrebu, a onda je uslijedio odlazak u Kanadu.

Kako i zašto si se odlučila na odlazak?

– Na odlazak sam se odlučila prije skoro šest godina, jer je u Hrvatskoj takav sistem da, ukoliko se želiš baviti znanošću, moraš se posvetiti ili fakultetu ili sportu, a ja sam htjela oboje. Mislim da ni u Hrvatskoj nije nemoguće spojiti jedno i drugo i smatram da bi se sportaše i studente trebalo poticati da budu uspješni u svim dijelovima života. No, to kod nas još uvijek nije standard nego iznimka.

Koji su ti najveći uspjesi, klupski i osobni?

– Najveći uspjeh mi je taj što sam završila priznat fakultet te osvojila četiri Kanadska državna prvenstva, a da sam pri tom radila i par dodatnih poslova uz sva predavanja i treninge. Nije bilo lako, ali sam uvijek imala odličnu podršku od ekipe, trenera, profesora te naravno obitelji.

U kojoj fazi je tvoja odbojkaška karijera sada?

– Posljednjih pet sezona igrala sam za Vancouver Island University (VIU), a s odbojkom sam službeno završila prošle godine, kada sam i diplomirala. Imali smo najbolju sezonu u povijesti sveučilišta i završili neporaženi s rekordnih 29 pobjeda u sezoni. Kanada, nažalost, nema profesionalne klubove, što znači da se odbojkom možeš baviti samo dok si na fakultetu. Nakon fakulteta dosta cura se odluči ići igrati u neku od europskih država. Neko vrijeme sam i ja razmišljala o nastavku karijere, ali sam se na kraju odlučila povući i posvetiti poslu.

Kakav status ima odbojka u Kanadi?

– U Kanadi je odbojka među najpopularnijim sportovima kod cura, dok je dečkima i dalje najprivlačniji hokej. Posljednjih godina se i odbojka na pijesku jako uzdigla te Kanada obično na većini prvenstava ima žensku ekipu među prva tri mjesta te barem dvije među prvih deset.

Sportska karijera i obrazovanje u Kanadi. Kako to izgleda paralelno?

– Sportska karijera i obrazovanje ovdje obično idu ruku pod ruku. Mjesecima unaprijed već znamo raspored predavanja, treninga, utakmica, turnira i putovanja za cijelu narednu sezonu. Što se predavanja tiče, možeš sam sebi kreirati raspored kakav ti paše, jer imamo puno više ponuđenih termina, a profesori su uvijek spremni pomoći i puni razumijevanja za sportski način života. Treninzi su obično popodne, s tim da imamo tehničke treninge ponekad u 6 ujutro, a teretanu dva do tri puta tjedno navečer.

Kakav je život u gradu gdje si sada? Usporedba sa Zadrom?

– Trenutno sam na Vancouver Islandu, otoku odmah nasuprot Vancouvera, što je ujedno i razlog zbog kojega me prijatelji zovu kanadskom bodulicom. Otok je otprilike malo veći nego pola Hrvatske i ima skoro sve sto poželim; ocean, rijeke, jezera, planine, sve je vrlo blizu tako da često odem i surfati i skijati i planinariti. Ovdje je također prekrasno, više neka divlja priroda kanadskog zapada, ali Zadar je Zadar, s njim se ništa ne može mjeriti. Uvijek će mi biti žao što nisam imala priliku ostvariti sve snove u Zadru.

Povratak u Europu? Razmišljaš li o tome?

– Drago mi je doći u Zadar svake godine, posjetiti obitelj i prijatelje, malo usporiti i odmoriti se, ali o nekom trajnijem povratku ne razmišljam. Sviđa mi se pozitivan stav i način života u sredini gdje sam sada i htjela bih tu i ostati. Mogu uspoređivati mnoge stvari, ali na kraju krajeva države su potpuno različite.

Vratimo se još malo odbojci. U Hrvatskoj si bila dosta aktivna po turnirima odbojke na pijesku. Je li to samo hobi ili možda i nešto više? Jesi li bila u krugu kakvih reprezentacija?

– Što se mladih reprezentacija tiče, sudjelovala sam u natjecanjima odbojke na pijesku pod reprezentacijom s partnericom Sarom Radanović iz Zagreba. To će mi uvijek biti u lijepom sjećanju i žao mi je što Hrvatska ne ulaže više u odbojku na pijesku, jer mislim da imamo igračice i igrače s puno potencijala, a da ne govorim o prekrasnim lokacijama za turnire.

U Kanadi, zanimljivo, nema mnogo hrvatskih sportaša. Mnogo više ih je u SAD-u.

– Ovdje baš i nema naših sportaša, većinom svi odu u SAD, jer je tamo moguće dobiti stipendiju, stanarinu i hranu u sklopu koledža, dok je u Kanadi to moguće samo na nekim koledžima. Ja sam se, primjerice, odlučila baš za sveučiliste, a njima je zakonom zabranjeno plaćati više od stipendije i zdravstvenog. Dakle, stanarinu i hranu moraš pokrivati sam, a to dosta košta u usporedbi s našim standardima pa se malo koji sportaš odluči za dolazak u Kanadu. Meni se SAD nije pretjerano svidio, a prema svemu što se tamo trenutno događa, mislim da sam dobro odabrala. U Kanadi su ljudi ipak pristupačniji i malo realniji.

Je li aktivnoj igračkoj karijeri definitivno došao kraj ili imaš još neke ambicije i ciljeve?

– Htjela bih i dalje igrati turnire odbojke na pijesku iz gušta, koliko to bude moguće zbog posla, jer je zahtjevan i uključuje dosta putovanja, zbog čega se ne vraćam kući po dva-tri tjedna. Obrazovanje mi je ekvivalentno našem Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Po struci sam geološki inženjer, ali kod nas taj smjer obuhvaća i rudarstvo, tako da trenutno radim u rudarstvu za Barkerville Gold Mines pod tvrtkom Osisko Development. Mislim da sam sada nekako u miru sama sa sobom, jer sam postigla ono što sam htjela te je došlo vrijeme da se posvetim drugačijoj karijeri od one sportske – za kraj će Andrea.