19 tra 2021
HRVOJE PERINČIĆ “Ni danas ne znam kako je stakleni pehar Goodyear lige preživio ono ludo slavlje”
Foto: Zvonko KUCELIN
KK Zadar

HRVOJE PERINČIĆ “Ni danas ne znam kako je stakleni pehar Goodyear lige preživio ono ludo slavlje”

Na današnji dan, 5. travnja 2003. godine, Košarkaški klub Zadar osvojio je jedan od najvećih trofeja u svojoj povijesti. Zadrani su u finalu regionalne Goodyear lige u Ljubljani slavili protiv europskog giganta Maccabija rezultatom 91:88.

Cijela priča s tog završnog turnira bila je doista filmska. Od polufinalne pobjede protiv Crvene zvezde, nakon prekida, tricom Michaela Meeksa iz kuta sa zvukom sirene, do finalnog slavlja na krilima fantastičnog Marka Popovića, čije dalekometne trice su do dan danas ostale u živom sjećanju svih sudionika i gledatelja tog susreta.

– Eto, prošlo je već 18 godina od te slavne 2003. To je jedan divan primjer kako momčad može pobijediti bilo koga, bez obzira na snagu protivnika, kada igra zajedno i kada vjeruje u pobjedu. A mi smo nakon one Meeksove trice protiv Zvezde zaista vjerovali da možemo osvojiti trofej – prisjetio se Hrvoje Perinčić, tadašnji kapetan Zadra.

Vjerovali su Zadrani bez obzira što je na suprotnoj strani stajao višestruko bogatiji protivnik, vrlo vjerojatno i najbolja momčad koja je ikada igrala regionalnu ligu.

– Skupili smo se i ušli hrabro od prve minute. Znali smo da njihova dva igrača na papiru vrijede više od cijele naše momčadi, ali i da unutar 40 minuta svatko svakoga može pobijediti. Vjerovali smo i ispisali povijest. Nakon one posljednje trice Popovića gotovo s centra, znali smo da ćemo ih dobiti.

Iako, imali su Izraelci posljednji šut za mogući produžetak.

– Marcus Goree ostao je sam na trici u posljednjem napadu, ali promašio je otvoreni šut. Tako je to u sportu, da bi se došlo do velikog uspjeha treba imati i malo sreće. Ali sreća prati hrabre, a mi smo je tada baš zaslužili.

Povratak u Zadar bio je posebna priča.

– Znali smo da smo napravili nešto velike, ali zapravo smo tek na povratku shvatili koliko. Kada smo vidjeli koliko nas je ljudi dočekalo i došlo slaviti s nama te noći. Ta emocija navijača učinila je cijelu priču još boljom – istaknuo je Perinčić i prisjetio se još jednog detalja.

– Te noći dogodilo se još jedno pravo čudo. Kako je onaj stakleni pehar ostao čitav u tom slavlju, to mi ni dan danas nije jasno – uz smijeh je ispričao bivši kapetan.

I danas je Hrvoje u košarkaškim vodama, ali je trenutačno više u fokusu zadarske javnosti njegov brat Ivan, pomoćni trener KK Zadra, koji je velikim dijelom ove sezone bio i u ulozi glavnoga.

– Ovom prilikom želim čestitati Zadru na osvojenom Kupu Krešimira Ćosića, ali i na posljednjoj pobjedi u Čačku, koja je vrlo važna za budućnost kluba. Želim Zadru da ove godine osvoji i naslov prvaka, a nekim budućim generacijama da ponove onaj naš uspjeh pa da se svi zajedno možemo ponovno veseliti – zaključio je Hrvoje Peirnčić.

Finale Goodyear lige 2003.

ZADAR – MACCABI 91: 88 (21:20, 22:20, 19:24, 29:24)

LJUBLJANA – Dvorana Tivoli. Gledatelja: 2500. Suci: Koukoulekidis (Grčka), Ankarali (Turska), Belošević (Srbija).

ZADAR: Tvrdić 21, Vladović, Popović 27, Longin 3, Perinčić 9, Šamanić 14, Špralja 6, Erjavec 2, Dijan 2, Banić, Pavić, Meeks 7. Trener: Danijel Jusup.

MACCABI: Lubin 1, Lewis, Sharp, Vujčić 14, Goree 26, Shelef 15, Burstein, Saffar 11, Bluthenthal, B. Udrih 16, Besok, Halperin 5. Trener: David Blatt.

Marko Popović i Hrvoje Perinčić ( FOTO: Zvonko Kucelin)