POMOĆNIK BEZ POMOĆNIKA Zašto je Ivan Perinčić prepušten “sam sebi”?

Košarkaši Zadra dosad su ove sezone odigrali 46 službenih utakmica, 24 u prvenstvu Hrvatske, 18 u ABA ligi i četiri u Kupu Krešimira Ćosića. Točno polovicu, njih 23, vodio je glavni trener Veljko Mršić, a isto toliko njegov pomoćnik Ivan Perinčić. Kada tome pridodamo i jednu utakmicu koju je Mršić vodio bez Perinčića, a oduzmemo nekoliko utakmica kada je na klupi bio i Tihomir Bujan, inače voditelj omladinskog pogona, dolazimo do raritetnog podatka da je KK Zadar ove sezone gotovo polovicu službenih utakmica bio bez pomoćnog trenera na klupi.

Prve tri utakmice Perinčić je vodio krajem listopada prošle godine, kada je Mršić završio u samoizolaciji zbog kontakta s osobom zaraženom koronavirusom. Potom je odradio jednu utakmicu kada je glavni trener bio suspendiran, da bi sredinom prosinca Mršić zbog zaraze koronavirusom završio u bolnici. Nakon toga Perinčić je vodio još šest utakmica pa nakon kratkog povratka Mršića (dvije utakmice), još šest.

Virus je, naime, ostavio ozbiljne zdravstvene posljedice hrvatskom izborniku, zbog čega i dan danas ima problema. Mršić se u veljači ove godine uspio vratiti i odraditi pet utakmica, uključujući završnicu Kupa, ali je nakon nedavne pobjede protiv Partizana pa poraza od Zaboka unutar 24 sata, ponovno morao odstupiti zbog zdravstvenih problema. I Perinčić je odradio posljednjih sedam utakmica, a čekaju ga još najmanje dvije ovaj tjedan.

Cijelo to vrijeme u Košarkaškom klubu Zadar nisu uspjeli pronaći adekvatno rješenje za ovu neugodnu situaciju u kojoj se našao prije svega sam Perinčić. Jer čovjeka, koji je u Zadar došao u ulozi pomoćnog trenera i da se kao takav razvija i napreduje, dopalo je voditi više od pola službenih utakmica. Što je on, dakako, prihvatio i preuzeo svoj dio odgovornosti, ali gotovo nikakvu stručnu podršku nije dobio.

A naći se u takvoj situaciji prvi put u karijeri i to u svom gradu, na najvrućoj košarkaškoj klupi u Hrvatskoj i bez košarkaškog pomoćnika je, priznat ćete, doista nezahvalno. Velik dio posla pritom je odradio Mario Mandir, no on je ipak primarno kondicijski trener i koliko god je i on sam već košarkaški educiran, činjenica je da jedan čovjek na klupi jednostavno nedostaje.

Zašto u klubu nisu posegnuli baš ni za kakvim rješenjem (iznimka je nekoliko utakmica kada je na klupi bio Bujan), koje bi pomoglo i olakšalo posao Perinčiću, veliko je pitanje. I to ne samo na utakmicama nego i na treninzima i u pogledu skautinga i pripreme za protivnike. Za prvi dio, kada se još nije znalo koliko je ozbiljno Mršićevo stanje, može se pronaći opravdanje, ali za sve ovo što se događa u posljednje vrijeme, to je doista neobjašnjivo.

Ivan Perinčić trener je sa svojim vrlinama i manama, kao i svi. Ali iako su u određenim situacijama ove sezone, dijelom i zbog neiskustva i doista neobične situacije u kojoj se našao, na vidjelo više izišle neke njegove mane, treba iznijeti i određene činjenice.

Od 23 utakmice koje je vodio Perinčić ove sezone, Zadar je dobio 15, a izgubio 8. U ABA ligi mu je omjer 2-7. Dobio je Primorsku i Krku u gostima, izgubio kod kuće od Krke (prva utakmica koju je vodio kada je Zadar bio u znatno drugačijem sastavu nego danas) i nedavno od FMP-a, a u dvobojima protiv Cedevite Olimpije, Crvene zvezde, Mornara i dvaput Budućnosti ionako nije bilo realno očekivati bodove. Čak je na Višnjiku držao “u konopcima” favoriziranu Olimpiju sve do posljednjeg napada.

U HT premijer ligi je dobio 11 utakmica, a izgubio samo jednu, na gostovanju kod Splita, dok je u Kupu s dvije očekivane pobjede doveo Zadar do polufinala. Iako je u svemu tome bilo boljih i lošijih utakmica, vrlo dobrih pa i jako loših razdoblja igre, dobrih, ali i nekih teško shvatljivih poteza, to je ono što govore surove brojke.

S druge strane, Veljko Mršić je u svoje 23 utakmice ostvario omjer 14-9. U ABA ligi 3-6, u HT Premijer ligi 9-3, uz posebno neugodne poraze od Sonika u Jazinama i Zaboka kod kuće, dok je u Kupu Krešimira Ćosića pobjedama protiv Cibone i Splita odveo Zadar do prvog ovosezonskog trofeja.

Poanta svega ovoga nije usporedba Mršića i Perinčića niti bi ona imala ikakvog smisla, s obzirom na ogromnu razliku u trenerskom iskustvu, već prvenstveno ukazivanje na činjenicu u koliko se zapravo nezahvalnoj situaciji Perinčić našao. I ako mu se išta može zamjeriti, onda je to izostali pritisak na nadređene da pronađu barem vatrogasno rješenje. Nije da u klubu nema zaposlenih trenera.

Jer ako već klub egzistira bez sportskog direktora, što se definitivno pokazalo neuspješnim eksperimentom, onda bi o ovakvim stvarima trebao brinuti netko drugi. Glavni direktor, team manager, tko god… Ostaviti ipak relativno neiskusnog pomoćnog trenera da se bori sa svim scilama i haribdama koje nosi ovako zahtjevna sezona u najmanju je ruku nepošteno i sigurno ne doprinosi stvaranju dobrog sportskog rezultata.