18 tra 2021
ZBOGOM, 2020. Zagrlimo jedni druge, budimo zahvalni na onome što imamo i pokušajmo sutra biti bolji
Foto: Toni Opačić
Ostali sportovi

ZBOGOM, 2020. Zagrlimo jedni druge, budimo zahvalni na onome što imamo i pokušajmo sutra biti bolji

Zbogom, 2020. Ne ponovila se. Trebali smo te odjaviti prisjećanjem na neke lijepe sportske trenutke. Pa i neke manje lijepe, ali još uvijek sportske. A odjavljujemo te sa slikama pred očima od kojih suze same kreću, a srce se slama i najjačima. Slikama razrušenih domova, snova, obitelji, života… Pored takvih scena, sport staje. Sve staje.

Teško je danas uopće razmišljati o svemu što se događalo u protekla 364 dana. Primjerice, o osvojenom Kupu Krešimira Ćosića, prvom trofeju za Košarkaški klub Zadar nakon dugih 12 godina i velikom slavlju u prepunom Krešinom domu i kasnije na Narodnom trgu. Tada još nismo ni slutili što nas očekuje.

Svega mjesec dana nakon toga zaustavljeno je sve. Ne samo sport. Ne samo u Hrvatskoj. Zaustavio se cijeli svijet kao nikada prije. Riječi pandemija, izolacija, karantena zamijenile su koš, gol, zagrljaj. Potres u Zagrebu zatresao je sve. Još jednom smo shvatili koliko smo mali i nemoćni pred prirodom.

Na ljeto smo malo “prodisali”, oživjeli, vratili se koliko – toliko u normalu, počeli raditi nove planove, sanjati nove pobjede. Braća Fantela razveselila su nas još jednim vrhunskim rezultatom, broncom na Europskom prvenstvu. Nažalost, ne zadugo.

Pandemija je opet učinila svoje, zaustavila mnogo toga pa i velik dio sporta. Umjesto veselja, nove polemike. I tuga za odlaskom ljudi koji su ostavili dubok trag, u Zadru, Hrvatskoj, svijetu. Previše ih je otišlo ove godine. Previše i prerano.

I kada smo se ponadali da je ovoj godini napokon kraj, da ostavimo sve iza sebe i u 2021. krenemo s novom energijom – novi potres. Naša Petrinja je gotovo nestala, kao i brojna sela oko nje, Glina i Sisak su na koljenima. Ljudi koji su prošli najveće strahote u Domovinskom ratu, doživjeli su novu životnu tragediju.

U 2021. ući će na livadama ispred svojih razrušenih domova u koje se ne mogu vratiti. A mi, sretnici, možemo se samo još jednom dobro zamisliti i shvatiti da su naši mali, svakodnevni problemi zapravo jedno veliko ništa. I da smo mnogo sretniji nego što često mislimo. Često to zaboravljamo, prečesto.

Život ide dalje. Iako za neke više nikada neće biti isti, ali ide. I ako treba pokušati pronaći zrno utjehe, zraku svjetlosti, onda je to val dobrote kojemu svjedočimo posljednjih dana. To čarobno jedinstvo cijele Hrvatske koje, nažalost, prerijetko osjetimo. To je nešto, na čemu bismo trebali graditi bolje sutra.

Zato večeras zagrlimo jedni druge, budimo zahvalni na onome što imamo i pokušajmo svi zajedno u 2021. biti bolji ljudi. I graditi bolje društvo. Bolji Zadar. Bolju Hrvatsku. Tijekom cijele godine, ne samo u teškim trenucima. Svatko od nas može dati svoj mali, možda skroman, ali u konačnici velik doprinos tome.