Jurica Zanki: “Vjerujem u naslov prvaka KK Zadra i Kontrol biroa”

Jurica Zanki bio je jedan do talentiranijih igrača rođenih 1992. godine, za koju kažu da je bila jedna od najtalentiranijih ikada u Nogometnom klubu Zadar. Ipak, sportski put ga nije odveo u seniorske vode, već je danas jedan od najboljih malonogometaša Zadarske županije i voditelj omladinskog pogona NK Sabunjara. Pauza u futsal natjecanjima bila je idealna prilika za mali povratak u prošlost, ali i pogled u budućnost.

Opiši nam malo svoj sportski put i vremena iz NK Zadra. Tko je sve bio tada u klubu i koje su ti najljepše uspomene iz tog razdoblja?

– Generacija ’92 je zaista bila iznimno talentirana. Najdulje nam je trener bio Damir Čačić i od njega smo jako puno naučili. Šteta što nismo ostali na okupu, jer mislim da bi bez problema bili uz bok Hajduku i Dinamu. Odlazili su igrači kao što su Šime Vrsaljko, Antonio Župan, Antonini Čulina, Dinko Zubčić, a bili su tu još i Luka Begonja, Ivan Šimurina, Ante Sarić, Ivan Mandić, Domagoj Torbarina… Strašna generacija. U mlađim kategorijama smo u Županijskoj ligi jednu sezonu završili sa gol razlikom 235:0. Osvojili smo jak turnir u Vodicama, pobijedivši u polufinalu Hajduk, a u finalu Šibenik. Nakon toga je Vrsaljko otišao u Hajduk, ali je Dinamo u posljednji trenutak reagirao i Šime je ipak otišao put Zagreba – prisjeća se Zanki.

Bio si jedan od talentiranijih mladih igrača, jedno vrijeme čak i kapetan. Kako to da nisi nastavio nogometnu karijeru i kao senior?

– U mlađim kategorijama sam stvarno bio jedan od nositelja, ali kako je vrijeme prolazilo, iskreno, nisam se razvijao željenom dinamikom. Kada sam završio srednju školu, po mojoj procjeni bilo je sigurnije da odem studirati u Zagreb, nego da se pokušavam probiti u svijetu nogometa. Nekoliko mjeseci sam igrao za NK Zagreb i NK HAŠK te sam se u potpunosti posvetio studiju kineziologije i iz gušta igrao prvu zagrebačku ligu za NK Prečko, gdje mi je bilo vrhunski.

Kao vrlo mlad si ušao u trenerske vode. Koliko godina već radiš s djecom u NK Sabunjaru i što to za tebe znači?

– Po završetku studija 2016. vratio sam se doma, oformio kategoriju papalina u svom Sabunjaru i krenuo s radom. Početak je bio težak, ali sada stvari već izgledaju bolje. Od 2017. sam voditelj škole nogometa, sada imamo oko 90 djece i laganim koracima napredujemo. Posao u mom mjestu i mom klubu nije samo posao – najveći je motiv napraviti nešto doma.

Imaš li i veće trenerske ambicije?

– Za sada sam fokusiran samo na školu nogometa i želja mi je tu napraviti dobre temelje i sustav koji je prikladan za naš rang. Koji se ne temelji na rezultatu, nego na pravilnim načelima, kako sportskim tako i odgojnim. Naravno, ambicije uvijek postoje, a glavna je da svakim danom budem bolji trener. 

Mali nogomet, velika ljubav. Par riječi o tvojoj futsal karijeri.

– Mali nogomet je definitivno ljubav. Dok sam studirao u Zagrebu, igrao sam za kvartovsku ekipu iz Prečkog, a na poziv prijatelja Duje Stanišića, kada sam bio doma, igrao sam za MNK Petrčane. U ljeto 2015. Dino Kevrić oformio je MNK Kontrol biro i tu sam došao na njegov poziv. Odmah to ljeto smo napravili vrhunsku klapu i nekoliko dobrih rezultata.

U relativno kratkom razdoblju uspjeli ste doći do titule najbolje momčadi u Zadarskoj županiji. Prošle godine Kontrol biro je osvojio naslov prvaka i to baš fantastičnim golom Zankija minutu i pol prije kraja finala protiv Tina.

– Kontrol biro je specifična momčad, spoj kvalitete i zajedništva. Svi unutar momčadi smo vrhunski prijatelji i to je ono zbog čega smo u vrhu zadarskog futsala. Ne igramo zbog novaca, nego zbog toga što volimo nogomet i svoj klub i sve to je razlog zbog kojeg smo u tri godine stigli od osnutka kluba do naslova županijskog prvaka. To je vrhunski uspjeh, kojega će malo tko uspjeti ponoviti.

Ambicije za ovu sezonu?

– Kao i svake godine ambicije su najveće moguće, a to je potući se sa “bogatijim” klubovima za titulu.

Hoće li prije KK Zadar postati prvak Hrvatske ili će Zadar dobiti Futsal prvoligaša?

– Uhh teško pitanje, 12 godina smo bez naslova prvaka, ali vjerujem da je ova čudna godina ta u kojoj dižemo “kantu”. Takav nam je i klub pa zato ove godine vidim šansu. Ali iskreno, vjerujem da će se kroz par godina dogoditi i zadarski futsal prvoligaš, pravo je vrijeme za to.

I supruga Josipa Zanki, djevojačko Sesar, bivša košarkašica Zadra, veliki je sportski entuzijast. Kako to da je ona izišla iz zadarskih sportskih krugova, u kojima bi sigurno mogla dati vrijedan doprinos?

– Slažem se da je veliki entuzijast i vjerujem da za nju ima mjesta u zadarskom sportu. Nakon dugo vremena otvorila joj se mogućnost rada u struci (odgojitelj) i pokušala je u početku uskladiti rad u košarci i rad u vrtiću, a to je iziskivalo puno vremena van kuće. Ni situacija, odnosno razmišljanje u klubu, mislim da nije bilo u skladu s njenom vizijom, tako da je trebalo negdje prelomiti. Teška srca je odlučila otići iz sporta nakon 20 godina kao igračica i trenerica, ali nikad ne reci nikad. Vjerujem da će se vratiti, a kada, to će ona sama odlučiti.