Zadarska priča s Islanda: Emanuel Nikpalj od četvrte stigao do prve lige

Vrijeme čitanja: 3 min

Emanuel Nikpalj, mladi zadarski nogometaš, iako s tek navršene 22 godine, iza sebe već ima vrlo zanimljivu sportsku priču. Od Arbanasa je, preko Splita i Zadra te još nekoliko hrvatskih klubova, došao do Slovačke, da bi se potom vratio u domovinu, točnije u Hajduk iz Pridrage, a potom odletio na Island. Tamo je sada već dvije godine.

  • U Hajduku smo imali sezonu za pamćenje, osvojili smo Županijsku ligu i bila je to jako lijepa priča. Ljudi u tom klubu su poput jedne velike obitelj. Zaista sam uživao tamo, ali kada mi se otvorila prilika da odem na Island, morao sam ju prihvatiti da pokušam napraviti iskorak u karijeri. Prvo sam, pred kraj sezone, došao u Aegir, klub koji je tada igrao treću ligu, ali nažalost nismo uspjeli osigurati ostanak. No, već sljedeće sezone smo osvojili četvrtu ligu i odmah se vratili u treću. Tada sam prešao u drugoligaša KF Fjalabyggda, gdje sam igrao zaista odlično i nakon toga su počele stizati ponude iz nekoliko klubova prve lige – priča Emanuel, koji je po vokaciji ofenzivni veznjak.

Nagrada za dobre igre stigla u vidu novog angažmana i to u prvoligašu Thor Akureyri.

  • Odlučio sam se za Thor, jer je to jako dobro organiziran klub s velikom tradicijom. Primili su me vrhunski i za sada je sve zaista odlično. Sretan sam što sam došao do prve lige, ali tu ne namjeravam stati.

Na upit kako to da je u tako kratkom razdoblju promijenio toliko klubova, Emanuel odgovara kratko i jasno.

  • Nogomet je specifičan sport i nije lako pronaći svoj put, pogotovo ako nemate nekoga da vas gura ili dobrog menadžera, što ja nisam imao. Išao sam težim putem, ali volim nogomet, mislim da imam kvalitetu i odlučio sam pokazati svima da se nešto može napraviti i zaobilaznim putem. Još nisam stigao do svog cilja, ali mislim da sam na dobrom putu. Treba ići korak po korak.

Dio onoga što ovog mladog nogometaša svakodnevno “tjera” naprijed vjerojatno je i genetski usađeno. Otac Đorđo bio je juniorski prvak Jugoslavije u biciklizmu, pokojni djed Benito igrao je nogomet, a brat Benedikt je višestruki državni prvak u više sportova te olimpijac u disciplini bob dvosjed.

  • Sport je oduvijek bio sastavni dio mog života, a nogomet sam odabrao jer me najviše privlačio. Tu je najveću ulogu odigrao moj otac, koji jednostavno obožava nogomet. Obitelj mi je najveća podrška. Iako nisu sportašice i majka Katija i sestra Victoria Alessandra žive s nama svaku utakmicu. Naravno, kao šećer na kraju, tu je i moja djevojka Ana Mandić, koja je i sama sportašica i razumije me u svakom pogledu. Trebalo bi mi puno vremena da zahvalim svima koji su mi pomogli na mom sportskom putu, ali obitelj i djevojka su mi definitivno na prvom mjestu – zaključio je Emanuel.