Širenje baze je potrebno i pohvalno, ali nema slađega nego kada trofej podigne zadarsko dite

Vrijeme čitanja: 4 min

Košarkaški klub Zadar proteklih je dana u svoje redove doveo još dvojicu vrlo mladih igrača pred kojima bi, vjeruju na Višnjiku, trebala biti svijetla budućnost. Filip Paponja, 18-godišnji Zagrepčanin, došao je iz Cibone i bit će priključen juniorskoj momčadi, uz mogućnost nastupa i za seniore, dok je 16-godišnji Ivan Njegovan došao iz matičnog kluba Otočca i priključit će se kadetskom sastavu.

Prije dvije godine kao 17-godišnjak u Zadar je sletio Jure Planinić iz Širokog Brijega, koji već ima i seniorske nastupe, a već neko vrijeme za mlađe kategorije Zadra igraju Edis Korman, Amel Modrić, Tomislav Buljan i Ante Beljan, sve mladići koji su na Višnjik stigli iz drugih sredina.

I to je neosporno pozitivna stvar. Košarkaški klub Zadar dugo je imao velikih problema sa tzv. skautingom po pitanju mladih igrača. Prečesto su talentirani igrači iz regije završavali u drugim klubovima, jer su procijenili da im oni mogu pružiti nešto što Zadar ne može. Što nema (ili ne bi trebalo imati) logike, jer s obzirom na tradiciju i značenje košarke u našem gradu, dolazak u Zadar svima bi trebala biti čast i privilegija.

No, financijski i organizacijski problemi koji već godinama tište KK Zadar, doveli su to toga da nekad slavni i ugledni klub više nije bio poželjna destinacija za većinu igrača pa tako ni za mlade talente, koji bi se kroz nekoliko godina trebali razviti u potentne seniorske igrače. Ni danas situacija po tom pitanju nije idealna, ali čini se da se neke stvari ipak pomiču prema naprijed.

Zadar je počeo širiti horizonte, gledati što se nudi u regiji i rezultat toga je dolazak nekoliko zanimljivih mladih igrača. Kako će se njihova priča razvijati i do koje mjere će oni u konačnici participirati u seniorskoj momčadi, što bi trebao biti konačan cilj, uz uvijek poželjnu opciju transfera, ostaje za vidjeti. No, svakako je pozitivno da se u klubu na tome radi i u budućnosti bi trebalo još i više i kvalitetnije, kako bi Zadar po tom pitanju postao broj 1 u Hrvatskoj, što sigurno može i zaslužuje biti.

Međutim, pritom se nipošto ne smije zapostaviti nešto drugo, što je nedvojbeno još i važnije, a to su zadarska dica. Zadar bez zadarske dice nikada neće biti Zadar. Onaj pravi, izvorni, grad košarke, jer to je ono što ga je, uz fanatične navijače, uvijek razlikovalo od drugih. Zadarska škola košarke. Ta škola, koja je godinama bila ogroman proizvođač izvrsnih i vrlo dobrih igrača, a onda se odjednom urušila i upala u bunar prosječnosti.

Ne samo da je škola prestala proizvoditi, nego klub nije znao raspolagati ni s onim prirodnim talentima koje je imao pa je nerijetko prerano ostajao bez velikih potencijala iz vlastitog pogona, što je naprosto nedopustivo. Mogla bi se tu složiti poduža lista momaka koji pravu priliku u svom matičnom klubu nikada nisu dobili pa su ili potražili sreću negdje drugdje ili završili svoju košarkašku priču.

Ovom prilikom izdvojit ćemo dvojicu, čiji bi primjer i dan danas trebao služiti kao upozorenje da se takvo što Zadru više nikada ne smije dogoditi. I pritom uopće nećemo ulaziti u razloge zašto je i kako tko otišao. Držat ćemo se one da se to jednostavno nije smjelo dopustiti i da su ti momci prije svog odlaska jednostavno morali dobiti pravu seniorsku priliku.

Iste godine, 2010., Zadar su napustili prvo Toni Prostran pa Dominik Mavra. Prvi kao najbolji razigravač svijeta u svom godištu i s brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu do 19 godina, a drugi kao nebrušeni dragulj sa tek 16 godina i zlatnom medaljom osvojenom na Europskom prvenstvu u svom uzrastu. Obojica su otišla put Zagreba, da bi se kasnije u različitim fazama vratili u matični klub, ali uvijek je ostala ona žal što pravu priliku kao golobradi mladići, puni entuzijazma, elana i ljubavi prema svom Zadru, nisu dobili.

I danas u Zadru ima talenata i bit će ih sigurno i u budućnosti. I o njima klub mora voditi posebnu brigu. Ne radeći pritom razliku u odnosu na mladiće koji su došli iz drugih sredina, jer to ne bi bilo dobro ni pošteno, ali uvijek imajući na umu onu da igrač koji je došao „sa strane“ mora biti značajno bolji od domaćeg igrača da bi zaslužio priliku. Mora biti pojačanje u punom smislu riječi, kako u seniorima, tako i u mlađim kategorijama.

Na mladim Zadranima je, dakle, da se radom, pristupom i igrama izbore za priliku na velikoj pozornici, a na klubu i trenerima je da to prepoznaju i iskoriste Jer koliko god neki uspjeh u konačnici bio sladak, nema slađeg od onoga kada trofej podigne domaći dečko, Marko Popović, Jure Ružić, Jakov Vladović, Ive Ivanov, Dominik Mavra…

Foto: Zadarski list, 057 info