Dino Mrkić: Vrijeme provedeno na Stanovima pamtit ću dok sam živ, a Zadarnova je odličan novi projekt

Vrijeme čitanja: 4 min

Dino Mrkić, mladi zadarski fizioterapeut, četiri godine radio je u Nogometnom klubu Zadar, s kojim je prošao čak tri ranga natjecanja, a sa Stanova je otišao prije nešto manje od godinu dana. Nakon toga priključio se ambicioznom projektu NK Zadarnova, a nedavno smo ga susreli na teniskom turniru Adria tour koji je, nažalost, neslavno završio zbog koronavirusa. Dino je bio na usluzi tenisačima i tenisačicama tijekom kvalifikacijskog turnira, a potom i tijekom glavnoga, kada je asistirao Veliboru Vibohu, fizioterapeutu hrvatske Davis i Fed cup reprezentacije. Nažalost, umjesto po vrhunskom tenisu te promociji Zadra i Hrvatske, Adria tour će ostati više zapamćen po načinu na koji je prekinut, a zbog kojega su mnogi sudionici turnira završili u samoizolaciji. Među njima je i naš sugovornik, s kojim smo većinu razgovora odradili na teniskom terenu, da bi potom neplanirano jedan dio morali telefonski.

– Trenutačno sam u samoizolaciji u svojoj kući, iako nemam nikakve simptome, osjećam se odlično i jedini problem mi je kako skratiti dan. Nažalost, dogodilo se to što je i zbog sigurnosti, naročito moje obitelji, moram odraditi ta dva tjedna odvojen od njih. Jako mi je žao što je turnir završio na takav način, jer je u globalu trebao biti jako lijepa priča za naš grad, ali eto, na kraju je ispalo drugačije od planiranog – kaže Mrkić.

No, odmaknimo se odmah od te nesretne teme. Otkud vi uopće iz nogometa u tenisu?

– Kada sam saznao da će turnir biti u Zadru, javio sam se kolegi Vibohu, koji me predložio HTS-u i ubrzo smo se dogovorili da odradim kvalifikacijski turnir te kasnije, ukoliko bude potrebe, budem na raspolaganju kolegi za samu završnicu. Bilo je to novo i svakako vrlo vrijedno iskustvo za mene pa bih se ovim putem još jednom zahvalio kolegi Vibohu na preporuci. Upoznao sam nove ljude i naučio neke nove stvari vezane za tenis i posao fizioterapeuta u sklopu tog specifičnog sporta. 

Vidite li se i u budućnosti u takvim projektima?

– Svaki novi projekt gledam kao novo iskustvo i priliku za napredak i učenje. Prema tome, ukoliko bi došlo do ozbiljnog kontakta s Hrvatskim teniskim savezom, sigurno bih bio otvoren za razgovor i razmotrio njihovu ponudu. Inače u poslu volim da je sve maksimalno pošteno i profesionalno s obje strane i tako pristupam svakom angažmanu. Vidjet ćemo što nosi budućnost.

Kojim putem je krenula vaša karijera nakon odlaska iz NK Zadra?

– Nakon kraćeg privatnog angažmana, dogovorio sam suradnju sa NK Zadarnovom i moram priznati da s njima baš uživam. Ekipa je odlična, vlada vrlo pozitivna radna atmosfera i nadam se da će klub nastaviti putem kojim je krenuo prve godine. Sve pohvale Antoniju Perici, koji misli na svaki detalj koji je potreban da bi mladi nogometaš mogao napredovati pa tako i na fizioterapeuta. Osim toga, vikendom sam radio na utakmicama 1. ŽNL, ali i tu nam je, nažalost, virus poremetio planove. 

Ako se malo vratimo u vrijeme NK Zadra, kako gledate na četiri godine provedene na Stanovima? Po čemu ćete ih najviše pamtiti?

– To je definitivno najljepše razdoblje u mojoj profesionalnoj karijeri. Kada čovjek radi ono što voli i uživa u tome, mislim da ne može tražiti ništa više od svog posla. Iz Zadra nosim toliko prelijepih uspomena, priča, poznanstava, prijateljstava, da ih je nemoguće sve ispričati u jednom razgovoru. Za to bi mi trebala, primjerice, jedna poduža vožnja s našim legendarnim šoferom Ivom Šimičevićem. Svakako, utakmica protiv Vala u Kaštelima, kojom smo izborili plasman u Drugu HNL te ona protiv Neretvanca na Stanovima, na desetu obljetnicu smrti Hrvoja Ćustića, je nešto što ću pamtiti dok sam živ. Često pogledam video isječke s tih utakmica. Bila je to takva navala adrenalina, emocija i takav navijački ugođaj da se i danas naježim.

NK Zadar se, nažalost, u posljednjih godinu dana strmoglavio prema stečaju. Kakvi su vaši planovi za budućnost? 

– Ne mogu vam opisati koliko mi je teško gledati sve to što se događa s mojim klubom, u kojemu sam kao dijete trenirao pa kasnije i radio. Nažalost, još prije godinu dana, kada sam odlazio, vidio sam u kojem smjeru to ide, ali nije na meni da komentiram neke stvari. U svakom slučaju, nadam se da će se što prije dogoditi neki pozitivan zaokret, jer grad poput Zadra definitivno ne zaslužuje tako tužnu nogometnu priču. Što se mene tiče, planovi za budućnost su stalna edukacija i kontinuirano podizanje kvalitete rada na višu razinu. Najviše se vidim u nogometu, koji je nekako moj životni poziv, ali ne isključujem ni rad u drugim sportovima. 

Foto: Željko Vrcelj, Humans of Zadar

Na kraju, Dino je htio iskoristiti ovaj intervju i da bi istaknuo još nešto, što njemu osobno jako puno znači, ali sigurno će se i mnogi drugi pronaći u njegovim riječima.

– Sve što sam radio i postigao u životu ne bi bilo moguće bez ljudi koji su mi oduvijek bili podrška i oslonac u svemu što radim, a to su moja supruga i roditelji. Bez njih ne bih bio to što jesam. Također, moram se zahvaliti i svima ostalima koji su mi, bilo kroz posao ili privatan život, pomogli da se formiram kao osoba i profesionalac kakav sam danas. Mnogo je tu ljudi da bih sve nabrojio, ali važno mi je to istaknuti, jer čovjek ništa u životu ne može postići bez obitelji i prijatelja – za kraj će Mrkić.

Naslovna foto: Antonio Pejić