Nepoznato o poznatom: Kako je Josip Tolić, bivši tajnik Košarkaškog saveza Zadar, pomogao Kreši Ćosiću da ode u Ljubljanu

Vrijeme čitanja: 2 min

O Krešimiru Ćosiću poznato je puno toga, gotovo sve. Brojne su priče i legende ispričane kako iz njegove igračke karijere tako i iz privatnog života. No, postoji ipak jedan detalj, jako bitan, u njegovom životu s kojim šira javnost možda nije toliko upoznata. Naime, nakon što je 1969- godine otišao na studij u Ameriku, gdje je igrao za Sveučilište Birgham Young u državi Utah, Krešo je upoznao mormonsku vjeru koju je prihvatio u punom obliku.

Kada se nakon četiri godine vratio kući, košarku je nastavio igrati u rodnom Zadru kojem je u naredne dvije godine donio još dvije titule prvaka Jugoslavije. Ipak, religija koju je propagirao i sustav koji je tada bio na vlasti nisu išli ruku pod ruku pa je Ćosić tražio način kako napustiti Zadar. S tim se u klubu nikako nisu slagali, razumljivo, no Krešo je bio ustrajan u svom naumu.

Malo tko zna da mu je tada pomogao jedan čovjek, tadašnji tajnik Košarkaškog saveza Zadar, altruist i zaljubljenik u košarku, Josip Joško Tolić, koji je iskoristio „rupu“ u sistemu te je Ćosiću uspio ishoditi ispisnicu s kojom zaputio prema Ljubljani gdje je u dresu Olimpije, koja je tada nosila ime Brest Ljubljana, karijeru nastavio kao igrač-trener.

 „Mala kriza u odnosima zbog okruženja koja je vladalo u i oko kluba naspram njegova mormonstva, rezultirala je Krešinim nastojanjem da pošto-poto prijeđe u Ljubljanu. Klub se tomu žestoko protivio, uz punu podršku Košarkaškog saveza Jugoslavije. Kako sam tada već bio tajnik Košarkaškog saveza Zadar, pronicljivi Krešo pitao me postoji li bilo kakva „buža“ u tadašnjim propisima. I našli smo je. Obveza klubova naime bila je da jednom godišnje, a prije početka sezone, za svakog igrača od svog matičnog Saveza zatraži ovjeru članstva pripadnosti klubu.

Prevedeno, na članskoj iskaznici savez je svojim pečatom morao potvrditi kako je igrač doista član određenog kluba.

“Dakako da u to vrijeme amaterizma još nisu sklapani ugovori u formi kakvu danas poznajemo. Ondašnji tajnik KK Zadar Božo Miličević propustio je to na vrijeme učiniti (i nije mu bilo prvi put), i tako je Krešo kao slobodan igrač otišao iz Jazina. Ni sam ne znam kako se Krešo dokopao te svoje iskaznice, ali bez nje klub ga nije mogao staviti na popis igrača za izdavanje licenci. Tu situaciju iskoristio je da se učlani u klub iz Ljubljane, te je formalno ispunio sve preduvjete da za njih bude licenciran. U matičnom klubu su dakako bili bijesni, a dio kritika sam i ja na neki način morao otrpjeti . Ali što sam drugo mogao očekivati?“, pojasnio nam je Tolić što se točno događalo vezano uz Krešin odlazak iz Zadra.

Toliću ni dan danas nije jasno kako je Ćosić uspio kod sebe zadržati člansku iskaznicu koja je bila u vlasništvu kluba.

„To je meni fenomen. Ali bilo je načina kako je mogao doći do iskaznice. Primjerice, na njih se morao udariti potpis i ovjeriti liječnički pregled tako da je vjerojatno on u tom intervalu odlaska u sportsku ambulantu, gdje je morao obaviti pregled i dobiti potpis da je zdrav, uzeo iskaznicu. A kako je tajništvo KK Zadar uvijek kasnilo oko tih formalnosti, dogodilo se da se Krešo uspio registrirati u Sloveniji“, kaže Tolić.

Krešin put nakon toga više-manje je poznat. Nakon Ljubljane preselio je u Bolognu koju je nakon dvije godine napustio s dva osvojena naslova državnog prvaka. Karijeru je okončao u Ciboni 1983. godine s kojom je sezonu ranije uspio osvojiti ono što sa Zadrom nikad nije. Naslov prvaka Europe.