Sportski psiholog Toni Gauta o motivaciji u sportu i postavljanju ciljeva

Vrijeme čitanja: 3 min

Ukoliko su ispravno postavljeni, ciljevi su izuzetno snažni motivatori ponašanja sportaša. Dobro postavljeni ciljevi omogućuju povećanje razine fiziološke pobuđenosti sportaša te dovode do povećanja energije ( npr. ako sportaš dođe na trening bezvoljan, ali je u suradnji s trenerom postavio izazovan i pritom realan/stimulirajući cilj sportaš može primijetiti povećanje vlastitog angažmana na terenu te više volje i energije za uspješnim treningom).

Cilj također usmjerava fokus na djelovanje (ako nam je cilj povećati broj prebačenih lopti ili brzinu protoka lopte onda će svi naši mentalni resursi biti usmjereni na zadatak). Ukoliko je ostvaren, cilj dovodi do poželjnih ishoda; realizacija cilja na svakom treningu u konačnici nas dovodi do napretka i većeg zadovoljstva.

Najvrijednija korist od postavljanja ciljeva jest razvoj ustrajnosti u ponašanju (ako sportaš ne zna kamo ide, puno je veća vjerojatnost da će odustati). Naposljetku, ispravno postavljanje ciljeva uključuje promišljanje i razvoj strategije obavljanja zadatka (ako sportaš ima cilj, treba jasno znati i korake koji ga vode do realizacije ciljeva).

Sportaši često idu iz treninga u trening bez jasnih i/ili ispravno postavljenih ciljeva. Ukoliko ste već postavili svoj cilj za trening, natjecanje ili sezonu provjerite kroz slijedeća pitanja ima li Vaš cilj navedene karakteristike:

Ciljeve treba zabilježiti u pisanom obliku. Je li cilj koji ste napisali napisan na list papira i nalazi li se na mjestu gdje ćete ga jasno vidjeti ujutro nakon ustajanja i navečer na kraju dana?

Cilj treba biti umjerene težine i realan. Također, više će nas motivirati izazovni ciljevi, nego vrlo lagani i vrlo teški.

Smatrate li da je vaš cilj malo iznad “letvice” koju trenutno možete doseći?
Je li Vaš cilj specifičan i konkretan?

Ima li Vaš cilj kratkoročni i dugoročni put?

Je li Vaš cilj usmjeren i na rezultat i na izvedbu? U sportu u kojem je velika konkurencija opasno je inzistirati samo na rezultatu.

Dosta ljudi postavlja ciljeve usmjerene na ono što NE žele raditi/vidjeti na sebi, odnosno na ono što žele izbjeći, no takav cilj ima krivi fokus. Je li vaš cilj postavljen u pozitivnim terminima?

Ciljevi su snovi u rokovima. Ima li vaš cilj jasan vremenski rok?

Ima li Vaš cilj jasno razrađenu strategiju i plan B ukoliko plan A ne uspije?
Vaš cilj mora biti mjerljiv. Postoji li povratna informacija o približavanju i dostizanju Vašeg cilja?

Planiramo li potencijalne probleme na putu do cilja, kako ih planirate riješiti kad se pojave i kad?Jesu li Vaši dugoročni ciljevi fleksibilni i prošireni s obzirom da ćemo se kroz proces rada na cilju mijenjati i rasti?

Završno: u sportu ciljeve razlikujemo s obzirom na fokus: ciljevi ishoda i ciljevi puta. Cilj ishoda postavlja pitanje: “Što želim”? S druge strane cilj puta postavlja pitanje: “KAKO ću to napraviti”?

Sportaši često znaju što žele postići i to je odličan cilj koji sportašu diktira ishod koji želi ostvariti i realizirati, no pitanje koje sportaši često zapostavljaju je: “kako”? Upravo to pitanje kreira i ocrtava u našem umu put kojim želimo ići. Pitanje kako ću ostvariti to što želim postići je jednako važno pitanje za sportaša kao i smjer kojim želi ići.

Sportaši često misle da unutar kolektiva ne mogu postaviti vlastite ciljeve ukoliko je trener taj koji kreira način treniranja, vježbe i plan igre. No postoje li ciljevi, ispravno i stimulirajuće postavljeni, koje sportaš može ostvariti iz treninga u trening koji idu u prilog onome što trener traži od svojih igrača?

Na primjer, ako nogometni trener inzistira na agresivnijoj obrani na natjecanju, sportaš koji pokazuje otpor ulaska u duel igru može za sebe na treningu postaviti cilj da minimalno dva puta uđe u duel. Ukoliko isti sportaš nakon treninga bilježi broj ulazaka u duel time primjećuje i mjeri svoj angažman na treningu. Na takav način sportaš ne samo da postaje motiviraniji na treningu već razvija i gradi samopouzdanje i vjeru u svoje sposobnosti.