Vrbnjak i Jovančević jedva dočekali povratak treninzima: “Kao da smo prvi put u životu uskočili u bazen!”

Vrijeme čitanja: 2 min

Prvi koji su nakon duge pauze uskočili u bazen, nadoknaditi izgubljeno vrijeme bez treninga u vodi, bili su vaterpolisti Zadra 1952. Trening je organiziran u malim skupinama pa smo na bazenu uz trenera Ivu Radetića zatekli okosnicu ovosezonske momčadi, kapetana Ivana Vrbnjaka i najboljeg strijelca Marina Jovančevića.

„Jako je neobično moram priznati. Sada treba vratiti dosta toga, a pogotovo stil. Čekali smo ovaj trenutak dva mjeseca. I onda kada smo dobili priliku da se vratimo morali smo opet još malo čekati i na kraju se sve to odužilo. Ali evo nas konačno ponovno u bazenu i naravno da sam zbog toga sretan“, kaže Vrbnjak i ističe kako je pred njim i ostatkom momčadi jedan naporan rad u povratku stare forme.

„Sigurno je kako će biti teško ali svima je tako. Nismo se mi jedini našli u ovoj situaciji i sigurno je kako niti ostalima neće biti lagano vratiti se u formu. Glavno je da smo sada u bazenu i da smo počeli raditi. Samo najjači opstaju.“

Krajem lipnja vaterpolisti Zadra nastavljaju sa sezonom u Prvenstvu Hrvatske. Do njenog kraja preostalo im je za odigrati još dvije utakmice protiv Medveščaka u razigravanju za deveto mjesto.

„Vidjet ćemo u kakvom ćemo stanju dočekati te utakmice. Tijekom pandemije koronavirusa nismo se ipak skroz zapustili. Svatko je kod kuće trenirao na način na koji je smatrao da je najbolje i vjerujem kako ćemo sada kroz ovih malo više od mjesec dana uspjeti doći do jedne prilično dobre razine forme“, zaključio je Vrbnjak.

Povratak u bazen jedva je dočekao i najbolji strijela Zadra ove sezone koji je u regionalnom natjecanju mrežu zatresao 38 puta. Tri puta više od kapetana Vrbnjaka.

„Stvarno je lijep osjećaj ponovno biti u bazenu. Još smo nakon posljednje utakmice kao uzeli pauzu od desetak dana da se odmorimo za nastavak prvenstva a na kraju nas je zadesila ova pandemija pa se sve skupa produžilo. Nisam je ni prestajao s treninzima na suhom ali što se tiče bazena čini mi se kao da sam u njega uskočio po prvi put u životu“, kaže Jovančević i dodaje kako će prvih desetak dana biti jako naporno.

„Trebat će nam sigurno jedan duži period da se vratimo u potpunu formu. Ali ono što je najvažnije je da se ne ozlijedimo do utakmica protiv Medveščaka koje nas očekuju krajem lipnja. Nemamo baš vremena za pripremu ali kako nama tako i drugima“, zaključio je Jovančević.

Kako sada stvari stoje utakmice protiv Medveščaka možda će biti i posljednje koje će ovaj sjajan dvojac, koji je prošao sve mlađe reprezentativne uzraste, odigrati u kapici VK Zadar 1952.

Ambicije kluba Grad Zadar ne prati u dovoljnoj mjeri da bi mladi i perspektivni sportaši svoju budućnost i želje mogli u njemu i realizirati. Stoga im i ne preostaje ništa drugo doli svoje mjesto pod suncem potražiti negdje drugdje.

A interesa za ovakvim kadrom, ovakvim sjajnim mladićima, uvjereni smo, ne nedostaje.