Hrvoje Perić iz Trsta: “Budite odgovorni i savjesni jer je to za dobro svih nas”

Vrijeme čitanja: 2 min

Hrvatski košarkaški reprezentativac Hrvoje Perić trenutačno se nalazi u Trstu, gdje je pod ugovorom tamošnjeg talijanskog prvoligaša, ali se zbog epidemije koronavirusa, umjesto u dvorani, nalazi u kućnoj karanteni, koja je već gotovo tri tjedna obveza na području cijele Italije. Nakon nekoliko najgorih dana, u kojima je broj umrlih u toj zemlji dosezao preko 600 u 24 sata, razgovarali smo s dubrovačkim košarkašem, koji kao i većina ljudi ni u najcrnjim mislima nije mogao očekivati takav scenarij.

– Kako je broj novozaraženih i umrlih rastao iz dana u dan, svima u Italiji je zaista pao moral. Cijelo vrijeme se svi nadaju da će se taj rast zaustaviti i stanje popraviti, ali nekako se ne nazire kraj epidemiji. Doista nikome nije lako, a pogotovo ljudima koje je to zadesilo te liječnicima, medicinskim sestrama i bolničkom osoblju.

Kakva je situacija za ljude koji nisu oboljeli, ali su dužni biti u kućnoj karanteni?

– Uveden je policijski sat. Do 18 sati ljudi mogu obavljati poslove koje moraju, eventualne odlaske u trgovine i ljekarne, ali policija sve provjerava. Maksimalno su pooštrili mjere i bez dozvole se praktički ne može izići iz kuće. Nikome nije lako, ali moramo se prilagoditi, živjeti s tim i nadati se najboljem.

Kako provodiš dane unutar četiri zida?

– Pokušavam se nakrcati nekakvim izmišljenim obvezama, trenirati koliko mogu, čitam knjige, gledam Netflix, pratim vijesti i to je manje-više to. Najteže je biti odvojen od obitelji, ali ispalo je tako kako je i moramo to prebroditi.

Što će biti s talijanskim košarkaškim prvenstvom?

– To je doista nevjerojatno. Neki vlasnici klubova žele da se liga nastavi pošto-poto i ne dopuštaju odlazak igrača sve dok liga ne bude i službeno poništena. Nevjerojatno je da Talijani, koji su u epicentru epidemije, ne poništavaju ligu, a druge države to rade bez problema, jer vide da ništa drugo nema smisla. Ovdje neki ljudi fantaziraju da će se liga nastaviti početkom petog ili šestog mjeseca i zato mi moramo stajati tu i čekati što će oni odlučiti. U ovakvoj situaciji to je zaista besmisleno.

Perić je u svakodnevnom kontaktu sa prijateljem i suigračem iz zadarskih dana Rokom Stipčevićem, koji je također „zaglavio“ u Bologni.

– Svaki dan se čujemo. Bologna je još više pogođena nego Trst. Razmjenjujemo iskustva, informacije i kratimo vrijeme. Iz klubova nam informacije daju na kapaljku tako da smo praktički zajedno razmatrali opcije otići ili ostati i na kraju smo se ipak odlučili za ovu drugu.

Je li te strah cijele ove situacije?

– Ne bih rekao strah, više nelagoda, jer se tom iščekivanju ne nazire kraj. Da nam bar netko može reći do kada će ovo trajati, lakše bi bilo sve to prebroditi. Ovako je sve vrlo neizvjesno, praktički smo zarobljeni, nitko nam ništa ne govori, a svakoga dana čitamo podatke o novozaraženima i umrlima. Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati i nadati se da će to što prije završiti.

Kakvu poruku imate za građane u Hrvatskoj, koji su također prisiljeni na ostanak kod kuće?

– Samo da prate upute nadležnih i pridržavaju ih se, jer je to jedini način da svi zajedno što prije iziđemo iz ove situacije. Budite odgovorni i savjesni jer je to za dobro svih nas – zaključio je Perić.