Goran Jovančević o regionalnoj sezoni i budućnosti zadarskog vaterpola: „Sezonu ocjenjujem neuspješnom, a razvoj vaterpola u našem gradu je upitan!“

Domaćim porazom od slovenskog Triglava vaterpolisti Zadra 1952 spustili su zastor na svoju četvrtu uzastopnu sezonu u natjecanju A-2 regionalne lige. Zadrani su tako u skupini za poredak od 7. do 12. mjesta na kraju zauzeli četvrtu poziciju što bi u prijevodu značilo kako su ove sezone regionalno natjecanje okončali na 10 mjestu s učinkom od 4 pobjede i 12 poraza.

Rezultat s kojim trener Zadra Goran Jovančević mije zadovoljan u nijednom njegovom dijelu.

„Apsolutni sportski neuspjeh. Sve ono čemu smo se nadali na početku sezone i sve one ciljeve koje smo postavili pred sebe nismo odradili. Mi igramo da bi pobjeđivali i da bi napredovali, a to ove sezone nismo odradili u mjeri da bi na kraju bili zadovoljni. Možda smo precijenili svoje mogućnosti međutim kraj sezone, nakon poraza od Zemuna i od Medveščaka i u principu izgubljene bitke za doigravanje PH, ovaj ostatak natjecanja odradili smo ispod svake razine i onoga što mi želimo“, jasno je Jovančević rekao što misli o najlošijem plasmanu Zadra u sve četiri sezone otkako igra u ovom natjecanju.

Možda i mrvicu prestrogo od strane Jovančevića jer dojam koji se stekao kroz samo natjecanje je kako rezultat i nije realno stanje vrijednosti ove ekipe. Poraz od Medveščaka na otvaranju drugog dijela prilično je uzdrmao zadarske redove i bilo je vidljivo kako je ekipa već tada izgubila motiv. Možda nije sportski do kraja ali je u jednu ruku i razumljivo. Cilj ulaska među osam u Prvenstvu Hrvatske bio je izgubljen, baš kao i inspiracija u preostalim utakmicama u kojima se upisala tek jedna pobjeda u pet susreta.

„Pa tu utakmicu protiv Medveščaka u Zagrebu smo izgubili i prije njenog samog početka. Prije nje smo imali otvaranje drugog dijela sezone u Rijeci protiv Primorja gdje smo, po mom mišljenju, odigrali jednu vrlo dobru utakmicu s obzirom na snagu protivnika. Nismo pobijedili, nismo ni očekivali, ali na toj utakmici se dogodila jedna situacija koja je bitno utjecala na ishod rezultata u Zagrebu. Naime, naš prvi centar na utakmici u Rijeci je zaradio jednu utakmicu suspenzije, a s obzirom na broj igrača s kojima u seniorskom pogonu raspolažemo kada izostane samo jedan od stožernih igrača onda mi tu jako teško možemo povezati utakmicu i izvesti je na pravi put. Cijeli drugi dio smo odigrali nekompletni. Nije da tražim alibi, ali u takvim okolnostima vrlo je teško ostvariti onaj rezultat za koji se spremaš i koji želiš.“

Glave su vruće i dojmovi se još u potpunosti nisu slegnuli.  Neke informacije s kojima raspolažemo idu u smjeru da bi ovo, što zbog financijskih, što zbog osipanja igračkog kadra, mogla biti i zadnja sezona Zadra u regionalnom društvu. Barem na neko vrijeme. Da u tome ima i prilično istine potvrdio je i sam Jovančević.

„Ima. Na kraju svake sezone mi ustvari ne znamo što nas čeka na početku sljedeće. To je ona tragedija ne samo zadarskog vaterpola nego cijelog zadarskog sporta koji tavori u rezultatskim poniranjima u svim sportovima gdje, po meni, ima jako puno novaca ali oni su raspršeni. Danas je sve, nažalost, sve uvjetovano financijama i sportski rezultat se više ne može ostvariti na nekom entuzijazmu ili želji. Mi igramo sa gotovo devedeset posto domaćim kadrom ali izvjesno je da će ekipa doživjeti značajne promjene u idućoj sezoni. Još uvijek o tome ne bi previše govorio jer te stvari nisu gotove već su trenutno u nekoj fazi formiranja. Sa takvom ekipom je onda upitno kako dalje i kojim smjerom nastaviti. Osnovni cilj VK Zadar isti je danas kao i prije deset godina. On se nije promijenio. To je rad u školi vaterpola i rad sa djecom gdje imamo izvrsne rezultate. Međutim, prva ekipa je ogledalo kluba i lokomotiva koja vuče. Dok prva ekipa bilježi rast i rezultatski pomak to djeluje na sve mlađe uzrasne kategorije. I oni koji pričaju o sportu da seniorski pogon nije bitan, ti o sportu i ne znaju baš puno. Zbog toga nam se i događa, i to ne samo lokalno ili samo u vaterpolu nego općenito u svim kolektivnim sportovima, pad kvalitete, pad rezultata, osipanje djece iz sporta i definitivno manjak motivacije.“

Do kraja sezone seniorski pogon Vaterpolskog kluba Zadar odigrat će još dvije utakmice protiv Medveščaka u razigravanju za deveto mjesto u domaćem prvenstvu.

„Tako je. Oba ta susreta igraju se početkom travnja, a onda slijedi pauza za prvu ekipa koja s tim završava sezonu. U klubu ćemo onda početi sa spremanjem ove sezone u ladicu i otvaranjem tema na koji način i dalje razvijati vaterpolo u ovom gradu. Jer rekao sam već, goriva ima onoliko koliko ima financija, a svi dobro znamo da u našem klubu ne nedostaje entuzijazma i ljudi koji u rad daju cijelog sebe. No, ukoliko želite negdje otputovati to košta, a ako to niste u stanju platiti onda je nemoguće i nastupati u nekom natjecanju. Želio bih se samo za kraj zahvaliti Vama i vašem portalu što nas pratite i što nam svih ovih godina dajete jedan vjetar u leđa. Zbog vas ti naši rezultati ne ostaju nezabilježeni, odnosno vi ste naš glas koji dopire puno šire od nas samih. Ja se uistinu ne bojim za nastavak vaterpola u Zadru ali imam jednu veliku bojazan. Bojim se sport ide u jednom smjeru u kojem ne želimo i da ćemo ga, ukoliko se nešto bitno ne promijeni, gledati u svijetlu onih političkih zbivanja koji su nama svakodnevica i priče uz kavu, dok će sportski rezultati, koji su nekada plijenili i bili glavna tema u zadarskim kafićima i dokonom provođenju vremena, pasti u zaborav“, za kraj će Jovančević.