Djeca, košarka, Zadar, ENTUZIJAZAM,

Vrijeme čitanja: 4 min

Uuuu, košarka. Koliko li je samo srca slomila? Što se Zadra tiče, odrekla nas se u svim fazama – neki su odbijeni nakon samo par treninga. Njima (ni)je ostala prva, neuzvraćena ljubav. Ožiljak. Lekcija. Mnogi su je viđali u srednjoj školi, osjetili da ih voli te bili voljni ustrajati, u nadi kako takva veza nema razlog dotrajati.Što je s onima ostavljenim pred oltarom? Zašto!? Bili su na (dvo)korak, dijelili loptu, igrali sa žarom…

Nije se htjela skrasiti!

Broj zadarskih snova, proparanih mrežicom, silom da, al’ ne težicom – ostat će neopjevan. Nemoguće ga je izmjeriti, ali već iz ovih par redaka, može se naslutiti; svi su htjeli uspjeti. U devedesete smo ušli na krilima (nazovimo je) euforije. Osvajao se Kup, Jazine su gorjele. Vrijeme za klišej; igrališta žešće puna, bilo jutro, ili ura luna. Živjelo se s malo kuna – barem što se tiče navijača. Najdublji osjećaji, a najplići džepovi. Prešli smo u dvijetisućite – uzeli naslov, ostali bez prebite. Di su pare?? Pozdrav Splite.

Potisnuli smo je. Našli drugu, pravili se kako nije – prva i posljednja.

Gledajte, igralište više nije puno djece, no još se zna odigrati basket. Nema košarke bez Zadra, ni Zadra bez košarke. Svaka čast iznimkama, ali obraćamo se, eto, nama žrtvama indoktrinacije. U ožujku 2018. pokrenut je košarkaški klub Diadora, kako sami kažu, “u svrhu promicanja sportskih vrijednosti te vraćanja statusa košarci kakvog Zadar zaslužuje”. Dvadesetak zanesenjaka, volontera i zaljubljenika, od strane oholih prozivani uličarima, tada je organiziralo gradski 3×3 turnir – jer je basket duša košarke, kao i ulica grada.

„Ovo je tek prvi u nizu projekata koji slijede“, bila im je spika, sjećanja ne blijede.

Dečki su pokrenuli rangom trećeligaški klub, uživajući beznačajan flert s najpoželjnijom zadarskom raspuštenicom – mislilo se; iza njih je već drugi, jednako uspješni turnir, koji je dobio i regionalnu notu. Prvi su klub s web shopom u Hrvatskoj, mada vjerujem da, premda nije iz Zadra, Zari bolje ide. Sveprisutni su – vaterpolo, mali nogomet, lobiraju golmane, iznjedruju showmane.
Znoj ostave na terenu, a krv šalju u bolnicu; 102 doza je poklonjeno, grupa A – jasno pozitivno.

Udruga Down sindrom, Kabinet za ranu prevenciju autizma, Zadarski azil te Liga protiv raka – gdje je Diadore, manje je mraka. U lica etiketa bliješti ‘ulična’ rasvjeta!
Donirali su lopte zadarskim školama, darovali novac siromašnim obiteljima. Takvih u Zadru i Hrvatskoj, zna se – uvijek ima. Mi smo regionalni portal i kao takav vidimo mnogo zajedničkog u iskustvima; obični su ljudi sve češće među obručima, spomen-ploče cinizma, otirači političarima. Pa sve ste pokrali, najLjepšu vam vašu, satrali nam volju, silovali košarku.

No uskrsnula je!

Utoliko košarka, koliko i način. Kada osnivate košarkaški klub, za pretpostaviti je da ćete u gradu s tri sufinancirana objekta, dobiti nekakav termin za ta svoja ‘suluda’ nastojanja. To za djecu uličare – u okicama gradskih očuha – nije bio slučaj. Pokazalo se da je u Zadru, podno koševa, prirodnije igrati badminton. Tako je Diadora nimalo slučajno jedan od rijetkih klubova koji bez ikakve pomoći (institucionalne, ne građanske) plaća korištenje osnovnoškolske dvorane, što ga na koncu tim više ističe kao priču za sebe, koje postajemo dijelom SVI.

Entuzijazam se, naime, širi.

Ovog ljeta, Zadar je nakon (realnih) šest sušnih godina vrućinu asfalta ugasio znojem uvaženih pojedinaca. Dakle u režiji, neizostavnih Entuzijasta, sudaca + nekih tamo mulaca – vratila Ljetna liga! Mulci? Dečki iz Udruge Evala odrasli su pred našim očima i sad se daju košarci, a ne besmislenim noćima. Inače su nerijetke, u našem malom gradu duhova.

Nekada su djeca kod kuće po zidovima, uz NBA postere, lijepila domaće ulaznice skalpova KK Zadra, a školski hodnici brujili su o skrivećki pogledanoj epizodi Oza ili South Parka, odnosno zakucavanjima Emilija Kovačića. Odlazak na utakmicu bio je osobit koliko i osobni doživljaj, prijateljska baza, obiteljska katarza.

Nemam pojma što se danas gleda, znam samo da se s KK Zadrom, poistovjetiti ne da. Lako za ljeto, kada obala gori, zima je problem, praznina nas mori. Gradovi bez sadržaja ogledna su slika ne promašenih, već ciljanih politika, pozicioniranja probitka namjesto općeg bitka, individualne vreće umjesto zajedničke sreće.
Ma koja sreća, zadovoljili bismo se njenim mrvicama!

No ako ne dajete vi, sakupljat ćemo sami – ove zime će i Zadrani uživati u drami zvanoj LIKAR – košarkaška amaterska liga, dobrodušno sredstvo za odagnanje briga, a pokrenuli je novinari te povratnici studenti. Od siječnja do svibnja igra će trajati, kad već nema love, poene će se zbrajati.
Mada jedva imala od čega, uz činjenicu da ne mora, LIKAR-u je u nastanku pomogla Diadora – s prstima u svemu, samo ne pekmezu!

Da rekapituliramo: nakon godina odsustva duhom, košarka kola umom i tijelom. Zamislite koliko pozitivnog utjecaja stane u sedam mjeseci amaterske i ljetne rekreacije, dječje kako i odrasle zanimacije, sanjarskoj shemi zapostavljene frakcije. Ona djeca koja su nekoć snove ganjala, danas su odrasli ljudi, koji se za nešto žele uhvatiti.
Neki novi klinci nastavit će sanjati, a kao i njihovi prethodnici, možda će se razočarati – no san nije gotov, dok imaš kako ostati.

Ima koji dan da je u toj istoj osnovnoškolskoj dvorani, nakon nepune dvije godine postojanja – Diadora odigrala povijesnu osmofinalnu utakmicu Kupa Krešimira Ćosića, izolirana u društvu prvoligaša, bez kune gradskog proračuna, pravi simbol kičmenjaštva. Vjeruju u mladost – upravo je prva međunarodna tekma poklonjena juniorima, putovati u Sarajevo, pitanje je uspomena. Onih najčišćih.
Trećeligaši, ejjj!!
Sve i da se sutra raspadnu, (neće) tko se može taknuti, u ovakvu ostavštinu? Košarka nisu samo titule…

Druga liga Jug, ali srčanošću Divlji zapad – čuvajte se oholi, idemo u napad!

Tekst: Eurostep.hr

Foto: Toni Opačić