Bog je stvorija čovika a Zadar košarku

Zadar grad košarke, kolijevka košarke, Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku…

Vratimo se u šezdesete godine prošlog stoljeća i tri osvojena naslova prvaka bivše države u košarci ( 1965, 1967 i 1968 ) kada počinju zlatni dani zadarske košarke.

Ubrzo nakon toga 1970. godine u Ljubljani je odigrano Svjetsko prvenstvo u košarci gdje je Jugoslavija postala prvak svijeta. Nakon toga u bivšoj državi što se tiče košarke više ništa nije bilo isto, gdje je košarka dostigla nogomet u popularnosti, gdje je reprezentacija u narednih deset godina osvojila skoro sve što se može osvojiti počevši od svjetskog prvenstva, europskog prvenstva pa do olimpijskih igara.

Gdje je Zadar tih godina? Osvojen je 1970. godine Kup Jugoslavije i onda se 1973. godine sa studija iz SAD-a vratio Krešimir Ćosić. Kulminacija tih zlatnih dana dogodila se 1974. i 1975. godine kada su superiorno osvojena dva naslova prvaka Jugoslavije. Naslov prvaka osvojen 1975 godine bilo je nešto posebno jer je doživljen samo jedan poraz u prvenstvu (u Splitu od Jugoplastike bez ozlijeđenog Pina Giergie) i s ukupno 25  pobjeda!!!

Teško je uspoređivati vremena i igrače u svim sportovima, i to ne treba raditi, uvijek će biti onoga koji će reći da je bilo lakše i drugačije 70 tih, pa 80 tih, pa 90 tih…da li je bolji Jordan ili LeBron, Pele ili Ronaldo, Maradona ili Messi, jeli bolji Jordanov Chicago ili Golden State od Currya…svako vrijeme nosi svoje i to treba poštivati.

Vratimo se na Zadar tih godina predvođen genijalcima i izvanserijskim igračima Krešom i Pinom gdje se satima prije dolazilo u dvoranu Jazine da se uhvati mjesto u dvorani, gdje sei usvim gradovima bivše države tražila karta više kada bi Zadar dolazio.

Mlađe generacije vjerojatno ne znaju kakva je to liga bila, najjača u Europi u to doba, gdje je svaka ekipa imala nekoliko ekstra klasa od igrača, Partizan su prevodili Dragan Kićanović, Dražen Dalipagić.. Jugoplastiku Damir Šolman, Rato Tvrdić, Željko Jerkov.., Crvenu Zvezdu Zoran Slavnić, Ljubodrag Simonović, Dragan Kapičić..Bosnu Mirza Delibašić,Ratko Radovanović, Željko Varajić…Olimpiju Vinko Jelovac..Lokomotivu Nikola Plečaš…, a da ne govorimo koliko je bilo teško osvojiti bodove protiv Rabotničkog u Skoplju, Borca u Čačku, Radničkog i OKK Beograda u Beogradu… sve je to ondašnji Zadar pobjeđivao.

Tih godina je Zadar igrao i polufinale tadašnje Lige prvaka protiv Real Madrida što bi u današnje vrijeme izgledalo kao znanstvena fantastika da se Zadar plasira na Final Four Eurolige. Samo za usporedbu po popisu stanovništva iz 1971. godine grad Zadar je imao oko 45,000 stanovnika, a Madrid preko 3 milijuna stanovnika, a da ne govorimo o logistici i organizaciji kraljevskog kluba.

Ta generacija košarkaša Zadra koja je nastupala u te dvije sezone 1973/74 i 1974/75 je sigurno najbolja momčad Zadra svih vremena gdje su igrali vrhunsku košarku, a svi  igrači u rosteru su bili domaći igrači koji su doslovno disali kao jedan i ginuli na terenu za svoj grad i svoj klub.Pod vodstvom trenera Lucijana Valčića tu zlatnu ekipu Zadra činili su: Krešimir Ćosić, Pino Giergia, Čedomir Perinčić, Bruno Marcelić, Zdravko Jerak, Branko Skroče, Nedjeljko Ostarčević, Tomislav Matulović, Branko Bakija i Jure Fabijanić.

U Zadru se tada i mlado i staro zaljubilo u košarku i košarku prihvatilo kao sport broj jedan. Po svim kvartovima u gradu i u bližoj okolici su nicali koševi kao gljive poslije kiše, nema kvarta gdje nije bilo koša, osnivali su se novi gradski i klubovi po cijeloj tadašnjoj općini.

Skoro svako dijete je sanjalo da obuče dres Zadra i izađe na parket Jazina, svi su htjeli trenirati košarku, treninge košarkaša je znalo gledati i preko tisuću ljudi, igrači su bili idoli i uzori mnogim tadašnjim generacijama, jednom riječju ludilo zvano košarka je zahvatilo cijeli grad i njegovu bližu okolicu.

U bivšoj državi grad Zadar je označen kao fenomen u to doba, 5 naslova prvaka države u 10 godina ( 1965 – 1975 ) i doslovno sa svojim domaćim igračima u iznimno jakoj konkurenciji i možemo slobodno reći da je tada sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Zadar dobio epitet grada košarke.

Svi se nadamo i želimo da Zadar opet doživi takve dane pune ponosa i slave jer košarka je od tada ljudima u Zadru u genima i u krvi, ljubav koja se prenosi generacijama i nešto što malo tko može razumijeti tko nije iz Zadra jer „Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku“!!!

Foto: Muzej zadarske košarke i Zadarski list