Antonio Goja: Nagrada za najperspektivnijeg sportaša Sveučilišta mi je dodatni motiv

Stolnotenisač Antonio Goja je ove akademske godine proglašen za najperspektivnijeg sportaša na Sveučilištu u Zadru i tim povodom smo s njim napravili kratki intervju.

Što za Vas znači nagrada koju ste dobili kao najperspektivnji mladi sportaš na Sveučilištu u Zadru?

– Nagrada za najperspektivnijeg mladog sportaša na Sveučilištu u Zadru mi puno znači. Nisam se tome nadao, ali jako mi je drago što sam baš ja izabran za tu nagradu. Iznimna čast mi je bila primiti tu nagradu te mi je dala dodatan motiv da se još više uključim u sveučilišni sport.

Opišite svoj sportski put u stolnom tenisu, kakvi su bili počeci, gdje sad igrate?

– Počeo samo tako što me otac upisao u stolni tenis, jer je i on kao dijete trenirao. Sa 8 godina me prvi put odveo na probni trening koji mi se svidio i nakon toga sam odlučio trenirati. Na početku mi i nije baš išlo, ali sam volio trenirati i nastavio sam svaki dan sa treninzima, nerijetko i po dva puta dnevno. Trenirajući sam postigao da sam 6. junior u Hrvatskoj. Nakon što sam upisao fakultet bilo je sve više obveza te sam sve manje trenirao. Trenutno igram za Stolnoteniski klub Donat iz Zadra koji se natječe u Super ligi, najjačoj ligi u Hrvatskoj.

Ne samo da ste dobri u stolnom tenisu, osvojili ste ove godine i sveučilišni turnir u tenisu?

– Istina, osvojio sam ga iako nije bilo baš lako. Bilo mi je zadovoljstvo sudjelovati na turniru i jako sam sretan što sam izašao kao pobjednik. Ishod bi vjerojatno bio drugačiji da se Ante Šabalić poznatiji kao “kralj zemlje” nije ozlijedio u prvom meču kod zadnjeg poena te nije bio u mogućnosti pružiti veći otpor ostalim protivnicima.

I sestra Antonija je sveučilišna prvakinja u tenisu, a i kapetanica futsal ekipe?

– Tako je, i sestra je osvojila turnir i ponosni smo što su oba prva mjesta završila u našoj obitelji. Ona se profesionalno bavi nogometom i trenutno igra za ŽNK Viktorija Slavonski Brod, jer ŽNK Donat ne igra ligu. Nadam se da će opravdati ulogu kapetanice i da će ostvariti što bolji rezultat na finalsima u Rovinju.

Kakva su očekivanja od kvalifikacija u stolnom tenisu što će se uskoro odrzati u Varaždinu?

– Naš glavni cilj je da budemo među prve 4 ekipe, jer nas takav plasman vodi na finalse u Rovinj. Naravno da želimo ostvariti što bolji rezultat kako bi imali lakšu grupu na finalsima, ali kao što sam rekao glavni cilj je osigurati 4. mjesto. Svaki vikend dečki i cure imaju treninge koje nam je omogućeno od strane Sveučilišta i zahvalni smo im na tome. Ja osobno rijetko uspijem doći na te treninge jer vikendom imam klupskih obaveza, pa ne stignem, ali vjerujem da se dečki dobro pripremaju i da su napredovali, jer će naš rezultat dosta ovisiti o njima. Pošto sam ja većinom odsutan treninge vode Katarina Delač i Toni Galov koji ih stručno podučava stolnom tenisu. Toni se također bori da osigura svoje mjesto za Varaždin, a posebno je motiviran jer ga tamo očekuje njegov dugogodišnji rival Luka Šarčević s kojim ima nekih neriješenih računa.

Hoćete li u Varaždinu nastupiti i u tenisu?

– Osvojivši teniski turnir osigurao sam nastup u Varaždinu, ali nisam još siguran hoću li zaigrati. Prošle godine sam bio u ekipi na kvalifikacijama, ali nažalost tenis se igrao u isto vrijeme kad i stolni tenis, a teniski tereni su bili udaljeni skoro šest kilometara od stolnoteniske dvorane, pa sam odigrao samo jedan meč. Moramo vidjeti kakav će raspored biti, pa ću odlučiti hoću li i ove godine zaigrati. Ipak je stolni tenis prioritet. Moram još popričati s predsjednikom Tenis kluba UNIZD Mirkom Baradom i ocem studentskog tenisa u Zadru Antom Šabalićem pa ćemo vidjeti što će stručni stožer odlučiti. Ako budem igrao, morati ću dosta trenirati do Varaždina, jer izbornik Šabalić nije zadovoljan s mojim bekhendom. Dao mi je nadimak “Nemam bekhend”, a često me zna i podbosti s pitanjem “A di ti je bekhend?”. Poslat ću mu samo jednu poruku: Šaba, možda nemam bekhend, ali zato mi je forhend loš!

Kako vidite svoju budućnost u sportu, imate li nekih planova?

– Nemam baš nekih velikih očekivanja, znam samo da ću se nastaviti baviti sportom dokle god budem u mogućnosti. Vjerojatno ću nastaviti trenirati stolni tenis i pokušati se što duže profesionalno njime baviti.

Tekst: Sveučilište u Zadru