Iva Borović: „Zadar i Medveščak zauvijek ću nositi u svom srcu!“

Gotovo dva desetljeća nakon što je prvi put u ruke uzela narančastu loptu, košarkašica Iva Borović odlučila je staviti točku na „i“ jedne sjajne igračke karijere. Djevojka čijoj sreći nije bilo kraja kada bi sa „buzzer beaterom“ stavila šut iza linije za tri poena, košarkom se počela baviti 1999. godine u Školi košarke „Leonardo Bajlo“ gdje ju je trenirala Goga Ivković.

Nakon toga sa svojom generacijom prešla je u kadetsku ekipu ŽKK Zadar koju je tada vodila Marija Mazija, današnje trenerice prve ekipe Zadra.

„S njom na čelu smo 2005. osvojili kadetsko Prvenstvo Hrvatske i to u Jazinama, a godinu dana kasnije osvojili smo i treće mjesto na završnici juniorskog PH u Šibeniku. Moram priznati da i danas žalim za tim trećim mjestom jer smo u polufinalu vodili tadašnju Montmontažu (juniorske prvakinje na kraju) 15 i više razlike. Međutim, to je sport. Zadnju seniorsku utakmicu za Zadar odigrala sam 2007. kada sam kao kapetanica uvela ekipu u današnju A-1 ligu. U to vrijeme sam završavala srednju školu i došlo je vrijeme za odluku što dalje, koji studij odabrati. Ovome sve mu moram dodati kako je okosnica tadašnje ekipe ŽKK Zadar (Maja Ledenko, Lucija Perica, Marija Vrsaljko i ja) išla u istu srednju Ekonomsku školu te smo 3 godine za redom osvajali i Državna školska prvenstva“, sjeća se Iva koja je iste 2007. za nastavak obrazovanja izabrala Kineziološki fakultet u Zagrebu, a ŽKK Croatiju za nastavak košarkaške karijere.

„U Croatiji sam odigrala jednu sezonu nakon čerga sam prešla u redove ŽKK Agram gdje sam igrala do 2010. kada sam otišla u ŽKK Medveščak, klub u kojem sam provela svoje najbolje igračke godine. Klub je uvijek stavljao školu na prvo mjesto pa sam bezbrižno mogla obavljati svoje obaveze na fakultetu i igrati svoju najdražu igru. U 8 sezona provedenih na parketu, nakon što su se umirovile sestre Perić-Šeda, postala sam kapetanica ekipe, osvojila pet naslova Državnih prvakinja, 4 Kupa Ružice Meglaj-Rimac, te sam prošle sezone od strane trenera proglašenja najboljom igračicom Prve lige. Pet sezona smo paralelno igrali Regionalnu ligu i Hrvatsko prvenstvo, a 2016. Smo kao totalni autsajderi igrali Final Four u Podgorici. Dogurali smo do finala gdje smo izgubili od tada moćnog domaćina Budućnosti. Jedini možda mali žal što se tiče tog natjecanja.“

Igrajući za Medveščak Iva je završila studij, a uz igranje paralelno je vodila i mlađe selekcije zagrebačkog kluba te je postala vanjski suradnik na Kif-u u predmetu košarka, a upisala je i doktorski studij. Sjajnim igrama 2015. zaslužila je i poziv u reprezentaciju Hrvatske.

„Ta godina ima posebno mjesto u mojim sjećanjima jer sam tada po prvi put nastupila na Europskom seniorskom prvenstvu. Bilo je to u Mađarskoj gdje sam odigrala meni jednu od dražih utakmica protiv Velike Britanije u skupini te s 24 koša praktički uvela svoju reprezentaciju u drugi krug. Nažalost, tada su nam se dogodile razne ozljede koje su nas zaustavile. Nakon toga sudjelovala sam još u kvalifikacijama za prošlo Europsko prvenstvo. Zadnje dvije godine bila sam pomoćni trener u U-20 reprezentaciji Hrvatske gdje smo imale dvije dijametralno suprotne godine. Prvu kada smo ušle u elitnu A diviziju i drugu u kojoj smo nažalost spletom razlih okolnosti ispali. Ali sigurna sam da ćemo se brzo vratiti gdje nam je mjesto“, uvjerena je Iva koja kaže kako je kroz dva ljeta rada u reprezentaciji naučila puno toga, upoznala druge trenere, razmijenila razmišljanja vizije što ju je oplemenilo kao igračicu i trenericu.

„Kako se prošla sezona bližila kraju nekako sam već tada odlučila da su to moje zadnje minute na parketu. Kad se smo sjetim prošle finalne serije gdje sam praktički odbrojavala minute, te za mene odigrala loše prve dvije utakmice možda previše razmišljajući da je to kraj he he, te zadnju koju sam rekla „e Iva to je zadnjih 40 minuta daj otiđi u stilu!“ Tako je nekako i bilo. Oprostila sam se s 24 koša i 5 trica. Mislim da je vrijeme da zatvorim tu knjigu svog života koja ima poprilično stranica i uloženih godina te otvorim jednu novu. Posvećujem se pisanju doktorske disertacije te treniranju mlađih kategorija u klubu, uz nastavu koju ću držati na fakultetu.“

Iako je igrala za razne klubove i reprezentaciju, za Ivu nema dvojbe koji su klubovi najviše utjecali na njezinu karijeru.

„U mom srcu postojala su samo dva kluba, Zadar i Medveščak. Zadar koji me sve naučio i dao mi ljubav prema narančastoj lopti, te Medveščak s kojim sam naplatila sav svoj rad i dosanjala svoje snove.“

Snove koje će sada s entuzijazmom prenositi na igračice koje tek dolaze. Naime, Iva će od ove sezone u Medveščaku voditi selekciju igračica do 15 godina starosti.

„Pa stvarno ću se truditi prenijeti svoje bogato iskustvo na mlađe generacije i nadam se da ću ih uspjeti zaluditi ovom prekrasnom igrom kao što su mene zaludjeli svi treneri i trenerice koje su me vodili kroz karijeru. Meni je sport dao jako puno, naučila sam dosta stvari o životu, upoznala prijatelje za cijeli život. Ali ono najvažnije, ništa od toga ne bilo da nije bilo rada i odricanja, roditelja koji su uvijek bili tu s pravim savjetom. I naravno vjere i ljubavi u nešto što voliš i želiš.  Djecu koja dolaze pokušat ću naučiti da ne odustaju, da žive svoje snove i da imaju na umu da ništa ne dolazi preko noći i da im nitko ništa neće pokloniti. Jer nešto što si dobio nikad nećeš znati cijeniti kao ono za što si se krvavo radio“, za kraj će Iva.

Portal Sport023 Ivi upućuje iskrene čestitke na svemu što je dala hrvatskoj ženskoj košarci.

Primjer sportaša u kojeg se mladi uistinu mogu ugledati.

(„Borović za tri! Ulazi!!! Sviraj kraj!!!)

Malo je reći, zadarski Juan Carlos Navarro!