Vratite nam tu, vražju, emociju za košarkom!!!

Što reći ili napisati nakon jučerašnje utakmice između košarkaša Zadra i FMP-a jučer u Železniku. Nekako bi najobjektivniji zaključak bio da je od dva loša pobijedio protivnik koji je bio mrvicu, neću reći bolji, već ću reći kako je bio mrvicu „nelošiji“, ukoliko takva riječ u hrvatskom jeziku uopće postoji. Bila je to utakmica u kojoj sam u više navrata poželio ugasiti televizor i utakmica u kojoj sam sam sebi u nekoliko navrata rekao kako ovo nije košarka koju želim gledati. No, da ne bi bilo zabune, ne traje to ove sezone. Godinama se situacija u KK Zadar ne mijenja na bolje pa je ova samo logičan nastavak prijašnjih.

Ja sam odrastao uz jedan drugi Zadar, uz jedno drugo poimanje košarkaške igre u kojoj na parketu u igri sudjeluju svih pet igrača. Naravno da je uvijek u momčadi bio i jedan lider, onaj kojem je išla ona lopta kada nitko drugi niti ne gleda prema košu. Ali i taj je to povjerenje od svojih suigrača opet morao zaslužiti. Pa ne mogu ne zapitati se s čim su to zaslužili Preston Knowles ili još  bolje Joshua Bostic? Kvalitetom? Teško. Liderskim karakteristikama? Još teže.

Da ne bilo kako imam nešto protiv „naših“ Amerikanaca iznijet ću samo golu statistiku u proteklih pet utakmica u ABA ligi. Naravno, samo za Knowlesa pošto je Bostic jučer tek debitirao u ovom natjecanju. No, ne mogu se oteti dojmu kako se po prikazanom lako da naslutiti u kom smjeru ide njegov košarkaški svjetonazor. Dakle, Preston Knowles na parketu provodi više od 33 minute u prosijeku. Za to vrijeme ubacuje 16,2 koševa što i ne izgleda toliko loše dok se ne otkrije ono pravo stanje stvari. Naime, za tih 16 koševa Amerikanac u prosjeku uzima gotovo isto toliko šutova iz igre sa skromnim postotkom efikasnosti od 33,8 posto. Naravno, u ukupni zbir koševa ulaze i oni postignuti s linije slobodnih bacanja koji se pak ne broje u ukupan zbroj šutova, a kojih je on u pet utakmica ubacio 19. Što se asistencija tiče tu se nalazi na 18 mjestu ABA ljestvice košarkaša sa 3,4 asistencije u prosjeku. E sad tu dolazimo do onog dijela koji ustvari zbunjuje. Knowles nije klasični razigravač i njegove gotovo četiri asistencije po utakmici i nije toliko loš podatak uzevši u obzir ranije navedenu činjenicu. Razigravač nije niti Joshua Bostic iako je struka rekla kako on pokriva pozicije od jedan do tri. Nominalni razigravači u ovoj momčadi Zadra su Jakov Vladović, koji zbog ozljede,nažalost, neće na parket još neko vrijeme, Lovre Bašić, Toni Jelenković i Luka Tomas. A sad pitanje za milijun kuna. Što je zajedničko ovoj trojici potonjih? Pa to da ne igraju! Ustvari, da budemo pošteni, igraju jako malo, kao primjerice Tomas koji je jučer na parketu proveo 13 sekundi, dok je Lovre Bašić i drugu utakmicu zaredom prosjedio na klupi.

Dakle, Zadar u dosadašnjem dijelu prvenstva igra bez playmakera pa stoga i ne čudi kako onda pojedinci divljaju po terenu i uzimaju šutove kad god im se to svidi. Ili ne svidi, nego jednostavno ne znaju što bi drugo s loptom. Za to vrijeme jedini koji ima malo vica u ovoj igri sjedi na klupi. Da, govorim o Lovri Bašiću. Koliko god se to nekome svidjelo ili ne, Bašić je posljednji pravi izdanak zadarske škole košarke. Igrač koji će vas svojim potezom jednom zadiviti, a drugi put iživcirati. Ali to i je košarka. Emocija. Želja da uđeš u taj ekran ispred sebe od sreće ili bijesa, nevažno. Bez toga sport gubi smisao. Gledati košarku u kojoj se sve svelo na ono ako uđe uđe, jest porazno.

Hajdemo sad po tko zna koji put zavrtjeti onu staru „nema se novaca“ ili „da zna bolje ne bi igrao tu gdje igra“. To ne može i ne smije biti opravdanje da igrači ne terenu izgledaju kao muhe bez glave. Stotinu je primjera gdje puno slabije plaćeni igrači izgledaju kao ekipa. Najsvježiji je onaj Šibenke u dvoboju protiv Jazine-Arbanasa prošlu subotu gdje se lijepo vidjelo koja je čija uloga na parketu. Za koje su dosege ti momci tek ostaje za vidjeti. No, činjenicu kako su u spomenutoj utakmici igrali oku ugodnu košarku nitko ne može osporiti. I to je ono što svaki navijač Zadra želi vidjeti u igri njegovog tima. Vic, imaginaciju, lepršavost, a ne silovanje „baluna“ i nabijanje vlastite statistike.

Drugim riječima, vratite nam košarku!!!

Foto: Zvonko Kucelin – KK Zadar