Krševan Santini: “Treniram i čekam novi klub”

U razgovoru koji slijedi saznat ćemo što se događa za zadarskim nogometnim vratarom Krševanom Santinijem. Tridesetogodišnjak je u svojoj karijeri prošao dosta toga, iza njega je i nekoliko inozemnih sezona. Najviše traga ostavio je u ukrajinskoj Zoryii iz Luhanska gdje je bio tri godine.

„To su mi mi bile najbolje godine. Branio sam odlično, u klubu su me voljeli i stvarno sam tamo uživao.  Nažalost, došao je rat, postalo je  dosta teško, klub  više nije mogao niti financijski izdržati sva potraživanja prema igračima tako da je odlazak bio jedina opcija“.

Upravo u Zoryi bio je i iza legendarnog Pyatova najbolji vratar ukrajinskog prvenstva. Poziv u reprezentaciju nije stigao.

„Nije, iako je po mom sudu tada i bilo dosta prostora za mene, barem za doći na širi popis. Međutim, ne zamaram se s tim, iako sam onda uistinu branio fenomenalno“.

Otišao je tada na Cipar, u klub Enosis Neon Paralimni gdje se zadržao svega tri mjeseca.

„Taman sam se aklimatizirao i stigla je ponuda iz Azerbajdžana iz njihovog najboljeg kluba Neftchia iz Bakua. Tamo sam došao u mjesecu lipnju prošle godine i ostao do isteka te godine. Branio sam dobro, igrali smo i u Europi, sve je izgledalo super. Navijači su me obožavali i vjerovao sam da ću tu ostati duže. Tako nije bilo, novi ljudi došli su u klub, promijenili su trenera, prvi su na udaru po običaju bili strani igrači tako da se i ta epizoda brzo privela kraju“.

Od onda do sada je bez kluba.

„Istina, bilo je nekih ponuda ali nikada nisam trčao za novem. Supruga mi je trudna i jednostavno nisam želio ići u neke destinacije koje su mi se nudile poput Kazahstana, Kine i Irana. Vrijeme nakon Neftchia iskoristio sam također aktivno, bio sam dva mjeseca u Caenu kod brata Ivana i odradio izvrsno taj dio. Zahvaljujem se ljudima iz Caena jer mi je to puno značilo“.

Što kaže o igrama Ivana.

„On sam najbolje o tome priča na terenu. Igra izvrsno, napreduje iz godinu u godinu i samo da ga zdravlje još posluži. Vjerujte, može on još puno toga pokazati i hoće, uopće ne sumnjam u to“.

Sada je u Zadru i spreman je za nove izazove.

„Upravo tako, međutim, nisam od onih koji pošto poto želi otići u inozemstvo. Pomalo, neka opcija će se otvoriti, nemam ništa protiv ostanka u Hrvatskoj. Sada samo želim braniti, zadnju godinu imam samo dvadesetak nastupa. Prioritet mi je opet vraćanje samopouzdanja iako znam dobro koliko mogu i koliko vrijedim“.

Na kraju se Krševan želio zahvaliti nekim ljudima koji su mu puno pomogli i usko su vezani uz njegovu karijeru.

„Uvijek se rado sjetim pokojnog Jakova Pinčića, njegove zasluge su ogromne za moj trenerski out isto kao i od Nike Matkovića. Također, sada najviše radim s Edijem Stipićem i Krešom Jaklinom. Hvala im, to su ljudi koji su uvijek uz mene“.